Antun Kalac

Antun Kalac (Žbrlini, 27. prosinca 1849. - Pazin, 13. svibnja 1919.) je bio preporoditelj istarskih Hrvata i hrvatski pjesnik, književnik, dramatik i književni prevoditelj. Bio je katolički svećenik.

Životopis

Rodio se u selu Žbrlinima na Pazinštini. U Pazinu je pohađao pučku školu te kod pazinskih franjevaca nižu gimnaziju na njemačkome jeziku. U Trstu je nastavio srednjoškolsko obrazovanje, pohađavši višu gimnaziju. U Gorici i Trstu išao je na bogosloviju.

Prigodom školovanja u Trstu, došao je u kontakt sa grupom hrvatskih intelektualaca okupljenih oko časopisa "Naša sloga".

U Pazinu se zaredio 1875. godine. Ondje je bio kapelanom do 1882. godine. Potpomagao je u svojem radu hrvatsko narodnjaštvo, pa je ubrzo došao u sukob sa pobornicima talijanske politike ("talijanaši"). Obzirom da je na čelu Tršćanske biskupije - kojoj su u ono doba pripadali Pazin i drugi dijelovi središnje Istre - bio veliki istarski preporoditelj biskup Juraj Dobrila - mogao je A. Kalac nastaviti sa svojim radom i zalaganjem. 1882. godine je premješten u Buzet, gdje je bio župnikom i dekanom. 30. kolovoza 1906. opet je u Pazinu. Ondje je postavljen na dužnost prepozita i dekana. Njegov je hrvatski preporodni rad bio iznimno snažan, a trag je ostavio na Buzeštini i osobito u rodnoj Pazinštini, gdje je bio duhovnikom. Promicao je hrvatsko školstvo i branio narodna prava Hrvata u Istri. Zbog svog je rada čitavo vrijeme bio predmetom napada vladajućih talijanskih i talijanaških struktura.

Pripadao je najznamenitijim Istranima svog vremena koji su branili, čuvali i štitili hrvatski nacionalni duh za burnih vremena talijanizacije Istre. Karakteriziralo ih je da su bili članovima Matice hrvatske: Juraj Dobrila, Matko Brajša, Viktor Car Emin, Ivan Cukon, Ivo Glavina, Šime Kurelić, Luka Kirac, Eugen Kumičić, Šime Kurelić, Matko Laginja, Matko Mandić, Fran Matejčić, Ivan Rendić, Josip Ribarić, Vjekoslav Spinčić, Vinko Šepić, Dinko Trinajstić, Tone Peruško, Zvane Črnja. Kao svećenik na značajnim položajima unutar Crkve, nije u građanskim udrugama zauzimao najistaknutija mjesta poput predsjedničkih, tajničkih i uredničkih - ali je njegov doprinos u tim krugovima bio vrlo značajan i povoljan.

Osim što je bio duhovni, prinos hrvatstvu dao je i u književnosti. U hrvatskoj je književnosti značajan kao osoba koja je pridonijela razvitku hrvatskog pjesničkog izričaja u Istri u 19. i 20. stoljeću. Pjesme - njih ukupno oko stotinu - je objavljivao u Našoj slozi, često pod pseudonimom "Nadan Zorin". Osim njih, bilo je njegovih proznih i dramskih pokušaja. Pjesme su mu odražavale njegovu svijest i zauzetost za hrvatstvo.

Ističe mu se pjesma Predobri Bože, koju se jedno vrijeme smatrala himnom istarskih Hrvata. Uglazbio ju je poznati hrvatski skladatelj s Istre Matko Brajša Rašan. Kako osoba iznimne erudicije, uspješno je prevodio djela značajnih književnika sa raznih jezika, tako Schillerovu (Pjesma o zvonu), Rapiccija (poema Istra, jedini prepjev na hrvatski do danas). Preveo je i antičkog pisca Vergilija (Ecloge i Georgicon).

Urednikom je spomen-knjige objavljene na stotoj obljetnici (1912.) rođenja hrvatskog preporoditelja, biskupa Jurja Dobrile.

1919. godine, prvih mjeseci poslije ratnih djelovanja kad je Italija okupirala Istru, Antun Kalac umro je u Pazinu.

Izvori

• Pregled bibliografske jedinice broj: 60965 Mirjana Strčić: Antun Kalac - hrvatski narodni preporoditelj i pjesnik
• Grad Pula Nova Istra, časopis za književnost, kulturološke i društvene teme. Prilozi o zavičaju. Crkva sv. Nikole u Pazinu (I) - Pazinska prepozitura i prepoziti. Piše Josip Šiklić, Pazin.