Paul Bader

Paul Bader
Opći životopisni podatci
Datum rođenja	20. srpnja 1883.
Mjesto rođenja	Lahr, Njemačka
Datum smrti	8. prosinca 1971.
Mjesto smrti	Emmendingen, Njemačka
Nacionalnost	Nijemac
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi	1903. – 1944.
Čin	general topništva
Ratovi	Prvi svjetski rat; Drugi svjetski rat
Važnije bitke	Invazija na Poljsku; Bitka za Francusku; Operacija Užice; Operacija Trio
Vojska	Njemačka carska vojska; Reichswehr; Wehrmacht
Rod vojske	Topništvo
Zapovijedao	2. motorizirana pješačka divizija
Odlikovanja	Željezni križ

Paul Bader (20. srpnja 1883. - 28. veljače 1971.) je bio general Wehrmachta tijekom Drugog svjetskog rata. Zapovijedao je 2. motoriziranom pješačkom divizijom u ratnim pohodima na Poljsku i Francusku, te je potom služio kao zapovjednik korpusa, te vojni upravitelj Srbije. Tijekom boravka na okupiranim prostorima Jugoslavije, postrojbe pod njegovim zapovjedništvom angažirale su se u nekoliko velikih anti-partizanskih operacija, podjednako na područjima Nezavisne Države Hrvatske i Nedićeve Srbije.

Paul Bader je u vojnu službu stupio 1903. godine, te je postao časnik njemačkog topništva. Kao pomoćnik zapovjednika pukovnije (u činu natopručnika) i brigade (u činu satnika), sudjelovao je u I. svjetskom ratu u borbama na bojištima u Belgiji i Francuskoj. Između dva svjetska rata ostaje u djelatnoj vojnoj službi, te je u čin bojnika proizveden 1925. godine.

Nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast u Njemačkoj početkom 1933. god. pokrenuto je jačanje Wehrmachta. Paul Bader postaje 1933. godine pukovnik i zapovjednik topničke regimente; 1935. god. je unaprijeđen u čin general majora, te mu je povjereno zapovijedanje 2. pješačkom divizijom (kasnije: 2. motorizirana divizija), koju će 1939. godine povesti u invaziju Poljske. Istu diviziju vodi Paul Bader 1940. god. u napad na Belgiju i potom Francusku.

U travnju 1941. godine je bio uključen u napad na Kraljevinu Jugoslaviju, te je postao šefom Höheres Kommando z.b.V. LXV, koja je zapovijedala s četiri njemačke divizije koje su raspoređene radi okupacije područja te države - jedna na području NDH i 3 na području Srbije. Zapovijeda njemačkim i koloboracionističkim snagama koje su se u srpnju 1941. god. suočile s ustankom u Srbiji, i koje su ga do početka prosinca iste godine uspjele ugušiti; njemačke aktivnosti protiv ustanika uključivale su strijeljanje više tisuća talaca - objavljeno je da će se ubiti 100 srpskih civila za svakog ubijenog njemačkog vojnika, i njih 50 za svakog ranjenog njemačkog vojnika.^[1] Od 6. prosinca 1941. godine je vojni zapovjednik Srbije.

Narednih godina će doći u sukob s vodstvima policijskih, obavještajnih i drugih njemačkih službi koje sudjeluju u okupaciji Srbije, prigovarajući - i nakon što je sam Hitler odbio njegove prigovore - da je Srbija ratna zona i da bi on kao vojni zapovjednik trebao imati kontrolu nad svim njemačkim službama koje sudjeluju u okupaciji te zemlje.^[2]

Paul Bader je bio uključen u sve glavne aktivnosti njemačkih vojnih snaga na području NDH, u suradnji sa zapovjednikom talijanskih okupacijskih snaga Mario Roattom. Postrojbe NDH i Nedićeve Srbije su mu u principu bile podređene.^[3]

Godine 1942. je premijer okupirane Srbije Milan Nedić upoznao vojnog upravitelja Srbije generala Paula Badera sa svojom vizijom Velike Srbije u kojoj su Bosna i Hercegovina, Srijem i Dalmacija unutar granica Srbije, a lokalno stanovništvo zamijenjeno srpskim doseljenicima.^[4] General Bader je podržao Nedićev prijedlog djelomično, te su krajem siječnja i početkom veljače 1942. godine održani u Beogradu višednevni pregovori s predstavnicima NDH, u kojima se predlagalo da 17 srezova Istočne Bosne bude pripojeno Srbiji. Predstavnici NDH nisu pristali na takve prijedloge.^[5]

U kolovozu 1943. godine je premješten na mjesto zapovjednika novoosnovanog XXI. planinskog korpusa Wehrmachta, raspoređenoga u Albaniji, da bi već u listopadu 1943. godine bio razriješen djelatne vojne službe. 31. ožujka 1944. godine, nakon 41 godinu vojne službe, službeno je umirovljen.

Nakon rata, živio je u Emmedingenu u Baden-Württemberguu, u istom kraju u kojem se nalazi Lahr, gdje je Paul Bader rođen.

Izvori

↑ Jozo Tomasevich (2010.). "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941.-1945., str. 73, 74". Novi Liber, Zagreb. http://www.znaci.net/00003/524.pdf Pristupljeno 8. veljače 2021
↑ Tomasevich, op. cits, str. 123, 124
↑ Davide Rodogno (2006.). "Fascism's European Empire: Italian Occupation During the Second World War, str. 340" (engl.). Cambridge University Press. https://books.google.hr/books?redir_esc=y&hl=hr&id=ZcUNELPsQQsC&q=paul+bader#v=snippet&q=bader&f=false Pristupljeno 8. veljače 2021.
↑ Prusin, Alexander; (2017) Serbia under the Swastika: A World War II Occupation(engleski) str. 53, University of Illinois Press ISBN 978-0-25209-961-8
↑ "Hronologija narodnooslobodilačkog rata 1941-1945, str. 207" (srpski). Znaci.net. http://znaci.net/00001/53.pdf Pristupljeno 8. veljače 2021.

Dodatna literatura

Tko je tko u NDH

Ovo je osnova ili početak budućeg članka.
Pomozite Wikipediji i dopunite ga.

[1] Jozo Tomasevich (2010.). "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941.-1945., str. 73, 74". Novi Liber, Zagreb. http://www.znaci.net/00003/524.pdf Pristupljeno 8. veljače 2021

[2] Tomasevich, op. cits, str. 123, 124

[3] Davide Rodogno (2006.). "Fascism's European Empire: Italian Occupation During the Second World War, str. 340" (engl.). Cambridge University Press. https://books.google.hr/books?redir_esc=y&hl=hr&id=ZcUNELPsQQsC&q=paul+bader#v=snippet&q=bader&f=false Pristupljeno 8. veljače 2021.

[4] Prusin, Alexander; (2017) Serbia under the Swastika: A World War II Occupation(engleski) str. 53, University of Illinois Press ISBN 978-0-25209-961-8

[5] "Hronologija narodnooslobodilačkog rata 1941-1945, str. 207" (srpski). Znaci.net. http://znaci.net/00001/53.pdf Pristupljeno 8. veljače 2021.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]