| Filipinski orao | |
|---|---|
.jpg) Filipinski orao | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Kritično | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Accipitriformes |
| Porodica: | Accipitridae Vieillot, 1816. |
| Rod: | Pithecophaga |
| Vrsta: | P. jefferyi |
| Dvojno ime | |
| Pithecophaga jefferyi (Ogilvie-Grant, 1897.) | |
| Raspon | |
 Rasprostranjenost filipinskog orla | |
Filipinski orao (lat. Pithecophaga jefferyi) orao iz porodice Accipitridae. Endemska je vrsta u šumama na Filipinima.
Perje je smeđe i bijele boje. Ima dužinu od 86–102 cm i težinu od 4,7 do 8 kilograma. U predjelu glave ima dugačka pera, koja čine čubu. Smatra se najvećim od živućih orlova po dužini. Postoje teži orlovi od njega. Najlakše ga je prepoznati po divnim krilima i izrazito velikom kljunu.
Hrani se preko dana letećim majmunima, zmijama, vjevericama i manjim majmunima.
Među najrjeđim je pticama na svijetu. Proglašen je filipinskom nacionalnom pticom 1995. godine.[1] Nalazi se na kovanici filipinskog peza. Kritično je ugrožen, uglavnom zbog velikog gubitka staništa zbog krčenja šuma i krivolova. Ubijanje filipinskoga orla kažnjivo je po zakonu. Kazna je 12 godina zatvora.[2]
Prvi Europljanin, koji je otkrio filipinskog orla bio je engleski istraživač i prirodoslovac John Whitehead 1896. Njegov sluga Juan, ulovio je prvi primjerak nekoliko tjedana kasnije.[3] Vrstu je opisao William Robert Ogilvie-Grant u Londonu u 1896. godine. Njemu je poslana koža filipinskog orla, koji je izložio u lokalnom restoranu.
Prije se zvao "orao koji jede majmune", ali kako jede i druge životinje te jer, postoje i drugi orlovi, koji jedu majmune, dobio je postojeće ime filipinski orao 1978. Ova vrsta nema podvrste.[4]
Također se zove i "veliki filipinski orao" te ima brojne lokalne nazive, uključujući: agila ("orao"), haribon, haring ibon ("ptica kralj") i banog ("zmaj").[5]
Izvori
- ↑ Kennedy, R. S., P. C. Gonzales, E. C. Dickinson, H. C. Miranda, Jr., and T. H. Fisher (2000). A Guide to the Birds of the Philippines. Oxford University Press, New York. ISBN 0-19-854669-6
- ↑ https://web.archive.org/web/20100816134842/http://afp.google.com/article/ALeqM5hmMr60RIPEBrwEzz1o1iP8QnMt5w Preuzeto 4. veljače 2013.
- ↑ Rare Birds Yearbook 2009. England: MagDig Media Lmtd. 2008. str. 126–127. ISBN 978-0-9552607-5-9.
- ↑ Clements, James F (2007). The Clements Checklist of Birds of the World Sixth Edition. Ithaca, NY: Comstock Publishing Associates. str. 47. ISBN 978-0-8014-4501-9.
- ↑ Almario, Ani Rosa S. (2007). 101 Filipino Icons. Adarna House Publishing Inc. str. 112. ISBN 971-508-302-1.
Vanjske poveznice
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Filipinski orao |
 | Wikivrste imaju podatke o: Filipinski orao |