Cvijeta Job

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 187984 od 4. listopada 2021. u 02:58 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Cvijeta Job (Beograd, 6. kolovoza 1924. - Zagreb, 18. lipnja 2013.),[1][2] hrvatska likovna umjetnica. Ilustratorica je minijatura. Kći je hrvatskog slikara Ignjata Joba. Supruga je slikara Zdenka Balabanića. Njih su dvoje znatno utjecali na njen slikarski rad: u očevom je ateljeu proslikala, a suprug ju je pratio kad je stvorila svoj najvažniji opus - ilustracije za bajke Ivane Brlić-Mažuranić. Oboje su obogatile njen izražaj, ali vlastitost je njena. Slikala je u ateljeu u Splitskoj.

Slikarska tehnika

Pripada rijetkoj skupini likovnih umjetnika koji njeguju tako osebujan i prepoznatljiv izraz, koji privlači od najranije dobi, a koji sve potpunije doživljavamo na putu odrastanja i sazrijevanja. Strpljiva je majstorica detalja, koji se podčinjavaju jedinstvu kompozicije. Pažljivi će promatrač uočiti kako s dubinskom koncentracijom i pažnjom pristupa svakoj pojedinosti, bila ona uvojak vilinske kose, ručica djeteta, ljuska zmijske kože, slavujevo pero... Ta koncentracija nikada ne popušta, a minijatura se ne iscrpljuje u detaljističkom prikazu, nego iz njega crpe svu raskoš i ispunjenje. Minijature joj krasi mašta, iskrenost, ustrajnost, spontanost. To je i kod minijatura namijenjene dječjem čitateljstvu, kod onih kojima je ilustrirala prozna djela Petra Šegedina i poeziju Živka Jeličića te kod onih koje su nastale u osobnoj inspiraciji. U minijaturama joj se javlja i nadrealizam.[3]

Hrvatskoj je javnosti poznata po brojnim dječjim knjigama koje je ilustrirala: bajke Ivane Brlić-Mažuranić, Hansa Christiana Andersena, Petra P. Jeršova.

Životopis

Djetinjstvo je provela u Supetru na otoku Braču gdje je njen otac imao atelje i u Splitu.[1] Upijajući očev rad, proslikala je očevim stilom. Kad joj je direktor riječke Moderne galerije u Rijeci Vižintin rekao da slika kao otac, odlučila je promijeniti rad te je napustila crtanje velikih slika u tehnici ulja na platnu te se posvetila minijaturama da bi se razlikovala od oca, a koje su ju nadahnjivale, posebice srednjovjekovne rane renesanse, ponajviše Paulo Uccello.

Izlagala je prije nego je pošla na Akademiju. Prvi je put izlagala 1937. godine na skupnoj izložbi mladih u Splitu. Drugi je put izlagala 1944., također u Splitu na izložbi slikara partizana, a koja se računa kao njena prva izložba. Akademiju likovnih umjetnosti je upisala u Zagrebu poslije rata.[1] Na Akademiji su joj predavali Marijan Detoni, Krsto Hegedušić, Mujadžić, Mezdjić, Vjekoslav Parać i dr. Diplomirala je 1951. godine.[1] Sljedeće se godine udala za hrvatskog slikara iz Novalje Zdenka Balabanića.[1] Supružnici su prvo živjeli u Rijeci, a od 1953. u Opatiji gdje su živjeli do 1976. godine.[1] Stanovali su u teškim imovinskim i stambenim uvjetima - u podrumu vile Serena. Dvanaest godina su živjeli tako, što se osobito osjetilo u opusu njena supruga.[1] Ondje je pak nastao njen poznati ilustratorski opus u svezi s bajkama.[1] Za suradnju ju je pozvao slikar i kipar Raul Goldoni koji je onda radio kao likovni urednik u izdavačkoj kući Mladost. Prihvatila je njegov poziv za oslikavanje bajki Ivane Brlić-Mažuranić.

Ilustrirala je i poštansku marku Republike Hrvatske iz 1997., na temu Šume Striborove, bajke Ivane Brlić-Mažuranić.[4] Slika prikazuje domaće iz Priča iz davnine, ilustraciju za priču Šuma Striborova, dio ciklusa poštanskih maraka Europa - Priče i legende, autorice Nevenke Arbanas.[5]

Poslije je izlagala u inozemstvu, u Firenzi, Bologni. Ukupno je samostalno izlagala deset puta.[3] Na skupnim izložbama Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH) bila je česta sudionica, ali i na na izložbama ilustracija diljem Europe.[3]

Nagrade i priznanja

Izvori

Novak.jpg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.