Apologetika (grčki ἀπολογία, hrvatski: "govoreći u obranu", "obrana") je grana teologije.
Bavi se obranom vjere[1] i vjerničke prakse. Najpoznatija i najrazvijenija je kršćanska apologetika. Osim nje postoje apologetike drugih vjera kao što su judaizam, islam, budizam, hinduizam, bahá'í, indijanske vjere i ostali.
Kršćanstvo
Od 2. stoljeća postoji i posebna vrsta književnog djela koja nosi isto ime.
Apologetika u kršćanskom pastoralu treba biti usmjerena u dvama pravcima: s jedne strane župnici trebaju župljanima biti spremni odgovoriti o vjeri na pitanja na koja već jesu ili na koja bi mogli naići. S druge strane, jedan viši stupanj apologetskog rada je kad se osposobljava same župljane biti apologetima, čime ih se formira za područje evangelizacije. Najbolje mjesto i vrijeme jest u službi Riječi, no pritom se ne smije dogoditi da se ta služba svede samo na apologetiku. Područja gdje bi se trebala širiti apologetika je župni vjeronauk i kateheza za sve uzrasne kategorije. Važno je pri tom postići kod vjernika da je rimokatoličanstvo nešto što je razumno, a ne samo nešto što se slijepo prihvaća.[2]
Kršćanska apologetika dijeli se na tri dijela:[3]
- demonstratio religiosa - brani se vrijednost religije i nužnost da svaki čovjek vjeruje
- demonstratio christiana - bavi se spasenjskom vrijednošću kršćanstva, odnosno superiornost spram drugim religijama. Vidi kristologija, kršćanska objava
- demonstratio catholica - koja je usmjerena prema nekatolicima
Poznati apologeti su sv. Pavao, sv. Justin Mučenik, sv. Irenej Lionski, Hipolit Rimski, a u Hrvata Đuro Bašić, Ivan Poljaković[1], Matija Pavić i drugi.
Slični pojmovi
- apologija
- Poslanica Diognetu, veliko apologetsko djelo
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Katolik.hr Ivan Poljaković: Što je apologetika?, 25. ožujka 2009.
- ↑ Katolik.hr Mirko Horvat: Primijenjena apologetika, 9. srpnja 2011.. Preneseno iz katoličkog glasila Mi, broj od lipnja, srpnja i kolovoza 2011. str. 34., autora Tomislava M.
- ↑ Kršćanska objava