Ben Klassen

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 171546 od 29. rujan 2021. u 04:29 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ben Klassen
Bernard Klassen
Rodno ime Bernhardt Klassen
Rođenje 20. veljače 1918.
Smrt 6. kolovoza 1993.
Uzrok smrti samoubojstvo predoziranjem tabletama za spavanje
Posljednje počivalište Otto, Sjeverna Karolina, SAD
Etnicitet Nijemac
Državljanstvo Sjedinjene Američke Države
Poznat(a) po osnivatelj i prvi Pontifex Maximus Kreativističkog pokreta
Izumio električni otvarač limenki
Zanimanje zakonodavac, pisac
Titula Pontifex Maximus
Vjera kreativist
Portal o životopisima

Ben Klassen (* Krim, 20. veljače 1918. - † Otto, 6. kolovoza 1993.) bio je američki promicatelj superiornosti bijele rase koji je postao osnivač i prvi Pontifex Maximus kreativističkoga pokreta. Klassen je također bio zakonodavac američke savezne države Florida i izumitelj električnog otvarača limenki.[1]

Mladost[uredi]

Klassen se rodio kao Bernhardt Klassen 20. veljače 1918 u malom selu Rudnerweideu (danas Rozivka u Zaporiškoj oblasti) u Ukrajini u menonitskoj obitelji njemačkog porijekla. Imao je sedmero braće i sestara. Kada je Klassen imao devet godina, zarazio se tifusom i umalo umro. Njegova najranija sjećanja bilježe i rusku glad 1921. iz koje se sjeća kako mu je otac davao krišku tamnoga crnog za večeru. Klassenu je prvi put predstavljena religija s "tri ili četiri" godine. Klassen se sjeća majke koja ga je hvalila za "polet i glasnoću" s kojima je pjevao religijske himne. Klassen se također sjeća kako dolazi u kontakt sa šećerom u ranoj dobi što naziva "glupošću" njegovih roditelja.

Kada je imao pet godina obitelj mu se seli u Meksiko gdje su živjeli jednu godinu. Prvo odmorište njihova putovanja bila je Moskva, gdje se Klassen upoznao s električnim žaruljama i sladoledom. Sljedeće odmorište bila je Riga, a zatim Berlin gdje su ostali dulje vrijeme, a nakon toga u Köln. Nakon Njemačke, Klassenova obitelj odlazi u Pariz gdje obilaze znamenitosti toga grada. Poslije Pariza odlaze u La Rochelle, odakle odlaze preko Atlantika. Klassenov put preko Atlantika upoznaje ga s dotad nepoznatim stvarima, susreće crnce, naranče, banane i ananas. Nakon tjedan dana putovanja preko oceana, Klassen stiže u luku Havana na Kubi, gdje ostaju sljedeća dva tjedna. Nakon toga, njegova obitelj odlazi u Vera Cruz u Meksiko. Odatle odlaze na sjever u Chihuahu gdje se njegova obitelj susreće s drugim menonitima s kojima se dogovaraju o daljnjem putovanju.[2] U šestoj godini preselio se s obitelji u Herschel u Kanadi. Pohađa tadašnju Njemačko-englesku akademiju (danas Rosthern Junior College).

Političko djelovanje[uredi]

Simbol Kreativističkog pokreta

1968. godine Klassen se preselio na Floridu kako bi pomogao Georgu Wallacu u njegovoj predsjedničkoj kampanji. 1973. godine Klassen osniva Crkvu Kreatora. Ova religijska organizacija se proširila pod nazivom Svjetska crkva Kreatora 1996. kada je Matthew Hale postao njezin Pontifex Maximus, a da bi se naziv promijenio u Kreativistički Pokret 2003. Klassen je za života privukao sljedbenike iz SAD-a, Kanade, Švedske, Ukrajine, Rusije, Poljske, Njemačke, Italije, Španjolske, Australije i Južnoafričke Republike.

Klassen je popularizirao izraz "RaHoWa" (Racial Holy War ili "Rasni sveti rat"). Njegova Crkva Kreatora temelji se na zakonima prirode i superiornosti bijelaca. Kreativizam podupire antikršćanske i antireligijske stavove uopće i podržava ateizam.

Klassen je autor nekoliko knjiga:

  • Vječna religija prirode (1973.),
  • Biblija bijelog čovjeka (1981.),
  • Širenje kreativizma (1985.),
  • Revolucija vrijednosti kroz religiju (1991.),
  • autobiografski rad Suđenja, nevolje i trijumf (1993.)[3] i mnogih drugih.

Smrt[uredi]

Klassen je počinio samoubojstvo u kolovozu 1993. predozirajući se tabletama za spavanje. U oproštajnom pismu dao je citat iz svoje knjiga Biblija bijelog čovjeka gdje opisuje samoubojstvo kao:

„ ... časan i dostojanstven način smrti ... za bilo koji od brojnih razloga, kao što je dolazak do odluke da je daljnji život bezvrijedan.”

[4]

Dalje stoji u pismu:

„Pišem ovo godinu dana nakon što je moja voljena supruga preminula 24. siječnja 1992. S njezinom smrću, nakon više od 45 godina ljubavi, odanosti i partnerstva, veliko poglavlje moga života također je završilo, i moja volja za životom izbijelila je u zaborav. Čak i godinu ili dvije prije njezine smrti, osjećao sam da je moja svrha u životu pred krajem, i moji interesi i pogon polako su otkazivali. U 74. godini dohvatila je me starost, sada kada sam popunio prirodni ljudski vijek kojeg mi je priroda dodijelila. Postoji vrijeme za sijanje i vrijeme za žeti; vrijeme za rođenje, i vrijeme za umiranje, i smrt je prirodan tijek svakog živog bića.”


Klassen je pokopan u Ottu, Sjeverna Karolina.

Izvori[uredi]

  1. (engl.) Klassen, Bernard. Electrically Operated Can Opener. Klassen Enterprises Inc., assignee. Patent 2789345. 23 Apr. 1957. Print.
  2. Against the Evil Tide - Autobiografija Bena Klassena
  3. (engl.) Trials, Tribulations and Triumphs - A history of the Church of the Creator
  4. (engl.) The White Man's Bible, 293.

Vanjske poveznice[uredi]