Cikorija
| Cikorija | |
|---|---|
 Ilustracija dijelova cikorije (Cichorium intybus) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Asterales |
| Porodica: | Asteraceae |
| Rod: | Cichorium |
| Vrsta: | C. intybus |
| Dvojno ime | |
| Cichorium intybus L. | |
Cikorija (divlja vodopija, obična vodopija, vuzlika, konjska trava, kažiput, vodoplav, radič, latinski: Cichorium intybus) kod nas se naziva još i vodopija, goluguza, kažiput, konjska trava, konjogriz, sunčevo cvijeće. To je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (rod vodopija). Često se pod imenom cikorije podrazumjeva varijanta endivije - crispa, a ta pogreška je duboko ukorijenjena, pogotovo u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama[1][2]. Pradomovina joj je Europa gdje je posvuda prisutna, ali se udomaćila i u SAD i Australiji. Može ju se pronaći posvuda, raste kao korov, pored staza i puteva, po pašnjacima, livadama, obodima šuma.
Izgled cikorije
Cikorija je višegodišnja zeljasta biljka, naraste do 1.5 metar. Biljka ima valjkasto-vretenasti korijen, izvana žućkast, a iznutra bijel. Stabljika je duga, čvrsta i razgranata. Listovi su duguljasti, grubo nazubljeni, suženi u dršku, sliče listovima maslačka. Cvijet biljke je svijetloplave boje, s ljubičastim prašnicima koji imaju svijetliji vrh. Okus biljke je gorak, kako listova, tako i korijena.
Divlja cikorija
Listovi divlje cikorije su gorki i opori. Bez obzira na takav ukus divlja cikorija je specijalitet u nekim kuhinjama, npr u talijanskim kuhinjama regija Liguria i Puglia, zatim u španjolskoj regiji Katalonija, kod nas u Dalmaciji, zatim u kuhinjama Grčke i Turske.[3] Poznato jelo od cikorije je ligurska Fave e Cicorie Selvatiche.[4]
Gorčina se smanjuje kuhanjem a dodaju im se i drugi dodaci koji mijenjaju ukus, npr. češnjak, slane srdele ili inćuni, te se tako upotrebljavaju kao preljev na talijanskim tjesteninama[5] ili kao dodatak jelima od mesa.[6]
Uzgajana cikorija
Cikorija se uzgaja iz više razloga, radi svojih listova, koji se najčešće jedu sirovi, kao salata. Uzgojena cikorija se najčešće dijeli na tri tipa, a svaki tip ima mnogo inačica:[7]
- Radič je uobičajeno crvene boje ili crveno-zelene. Ponekad ovaj tip nazivaju crvena endivija ili crvena cikorija. Ima gorkast okus, kao i specifičnu aromu, jede se sirov, a ponekad i lagano podušen na pari.
- Sugarloaf cikorija ili slatkasta cikorija, naliči na salatu i nije gorka poput obične cikorije.
- Belgijska endivija, poznata i kao Francuska endivija, witlof na Nizozemskom, witloof U SAD i Australiji, chicory u UK, i chicon u dijelovima sjeverne Francuske.
Koristi cikorije
Iz korijena cikorije se proizvodi sirovina za bijelu kavu.
Izvori
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2006.. http://www.innvista.com/HEALTH/foods/vegetables/chicory.htm Pristupljeno 7. siječnja 2011.
- ↑ http://plantanswers.tamu.edu/vegetables/endive.html
- ↑ Tijen İnaltong - Divlje trava Turske. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2013.. http://www.turkish-cuisine.org/english/pages.php?ParentID=5&FirstLevel=53&SecondLevel=61 Pristupljeno 7. siječnja 2011.
- ↑ Recepta - Fave e Cicorie Selvatiche. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2013.. http://italianfood.about.com/od/chickpeaslentils/r/blr1898.htm Pristupljeno 7. siječnja 2011.
- ↑ Spaghetti od divlje cikorije
- ↑ Jaume Fàbrega, El gust d'un poble: els plats més famosos de la cuina catalana. Llomillo fregit amb xicoires
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2011.. http://www.gardenzone.info/crops/index.php?crop=chicory Pristupljeno 11. siječnja 2011.
Vanjske poveznice
- Belgian Endive Official Resource Page for Belgian Endive
- Chicory Coffee - How Does it Taste?
- ITIS 36762
- Chicory photo and description
- Dogfish Head's Chicory Stout
- History of Belgian Endive
- Species of chicory and endive
- Edibility of Chicory: Edible parts and identification of wild Chicory.