Petar II. Petrović Njegoš (crnogorski: Петар II Петровић Његош; Njeguši, 1. studenoga 1813. — Cetinje, 10. listopada 1851.), bio je crnogorski vladika i književnik. Petar mu je crkveno ime, a rođeno mu je ime Radovoje, te nadimak u mladosti Rade.
Školu je pohađao u samostanu na Cetinju i u Boki kotorskoj kod Josipa Tropovića, a poslije je za učitelja imao Simu Milutinovića "Sarajliju".
U svojoj 17. godini, poslije smrti Petra I. (1830.), Njegoš se zaredio za svećenika i preuzeo vjersku i svjetovnu vlast u Kneževini Crnoj Gori.
Njegovo najbolje djelo, Gorski vijenac, uzvišenom dikcijom i oblikom podsjeća na grčku tragediju; pa ipak, djelo je u potpunosti samostalno i kao neposredan proizvod narodnog duha i jezika. Čitanjem i razmišljanjem, on je ulazio u sve teže moralne i filozofske probleme, sve dublje i potpunije uobličavao svoje umjetničko izražavanje i posljednjih sedam godina života stvorio tri svoja glavna djela: Luča mikrokozma, Gorski vijenac i Lažni car Šćepan Mali…