Strategikon (Kekaumenos)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 154414 od 23. rujna 2021. u 03:03 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Kekaumenov Strategikon (grč. Στρατηγικόν του Κεκαυμένου, latinski: Cecaumeni Strategicon) je bizantski priručnik s kraja 11. stoljeća.

Sadržaj

  • Dio 1 (poglavlja 1-8) čiji početni dio je izgubljen. Govori o dužnostima prema vladaru.
  • Dio 2 (poglavlja 9-34) je Strategikon u punom smislu i sadrži savjete za generale.
  • Dio 3 (poglavlja 35-71) sadrži savjete o domaćim pitanjima, odgoju djece, upravljanju gospodarstvom, obitelji i društvenim odnosima.
  • Dio 4 (poglavlja 72-76) sadrži savjete kako bi trebalo postupati u slučaju pobune protiv cara.
  • Dio 5 (poglavlja 77-88) sadrži savjete caru o upravljanju i obrani države.
  • Dio 6 (poglavlja 89-91) sadrži savjete za toparhe.

Dobronja

Kekaumenos u dva odvojena izvještaja u govori o Dalmaciji. U jednome od tih izvještaja riječ je o toparhu Vojislavu Dioklećaninu, vladaru u južnoj Dalmaciji. Ovdje se vjerojatno radi o Stjepanu Vojislavu koji je vladao u prvoj polovici 11. stoljeća. U drugom izvještaju iz nešto ranijeg razdoblja Kekaumenos priča o toparhu Dobronji u sjevernoj Dalmaciji, na širem području gdje se nalaze gradovi Iadora (Zadar) i Salon (Salona, tj. Split). Dobronja je došao prvi put na konstantinopolski dvor u vrijeme cara Romana Argira (1028.1034.) i bio primljen s velikim počastima. Prilikom drugog posjeta istom caru prijem je bio mnogo hladniji, a kada je došao u posjet i treći put, za cara Mihajla Paflagonca (1034.1041.), Bizantinci su ga uhvatili i bez poteškoća domogli se njegove države, žene i sina. Dobronja i žena umrli su u zatvoru, a sin je kasnije pobjegao. Kako tvrdi Lujo Margetić, Dobronja je po svemu sudeći član sporedne grane kraljevske obitelji Trpimirovića, koja je privremeno preuzela vlast u Hrvatskoj od glavnog ogranka koji predstavljaju Krešimir III., Stjepan I. i Petar Krešimir IV.[1]

Bilješke

  1. Margetić, Lujo, Hrvatska i crkva u srednjem vijeku, Zagreb-Rijeka 2000, str. 58-59.


P history.svg Nedovršeni članak Strategikon (Kekaumenos) koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.