Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ukrajinska dijaspora

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 147532 od 22. rujan 2021. u 00:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Datoteka:Dio doseljenika iz Ukrajine na jugoistocnim hrvatskim prostorima u sklopu Austro Ugarske pridosli krajem 19 stoljeca.JPG
Ukrajinska dijaspora u Austro-Ugarskoj; Hrvatskoj i Bosni, 19. st.
Ukrajinska dijaspora u Brazilu, 19. st.
Ukrajinska dijaspora na Kubanu; potomci Zaporoških kozaka, 20. st.
Tradicionalne ukrajinske crkve u Brazilu; Tingui Park, Curitiba
Ukrajinska dijaspora u Argenitini

Ukrajinska dijaspora (ukr. Українська діаспора); je globalna zajednica osoba koje se u etničkom smislu smatraju Ukrajincima ili imaju bliže ukrajinske korijene po očevoj strani. Ukrajinci žive na gotovo svim svjetskim kontinentima, najslabije su naseljeni u Antartici i Africi, a prema službenim statistikama najbrojiniji su u Sjevernoj Americi i Aziji, odnosno Kanadi, SAD-u, Rusiji i Kazahstanu. Glavna međunarodna organizacija Ukrajinaca je Svjetski Kongres Ukrajinaca. Prema njihovim istraživanjima odnosno neslužbenim podacima u svijetu danas izvan Ukrajine živi oko 20 milijuna Ukrajinaca.[1] Višemilijunski broj Ukrajinaca iselio je iz Ukrajine nakon osamostaljivanja 1991. te njihov ukupan službeni broj u drugim državama nije u potpunosti poznat.[2]

Ukrajinska dijaspora također rjeđe obuhvaća osobe čije obitelji su nekoliko generacija prebivale na ukrajinsko etno-lingvističkom prostoru, ali s očeve strane imaju porijeklo i iz drugih naroda. Ukrajinska dijaspora ponekad obuhvaća i one osobe koje imaju ukrajinsko porijeklo po majčinoj obiteljskoj strani. Poseban slučaj predstavlja ukrajinska dijaspora u Rusiji i SAD-u gdje se osobe često identificiraju prema stečenom američkom ili ruskom državljanstvu.[3] Dok je u SAD-u službeni broj Ukrajinaca približno točan njihovoj realnoj brojci, u Rusiji taj broj drastično odskače pa prema određenim istraživanjima pretpostavlja se da realan broj Ukrajinaca u Rusiji iznosi između 4,3 i 7 milijuna ljudi.[4] Ukrajinska dijaspora u Rusiji kroz povijest je imala poseban značaj i doprinos u razvoju ruske državnosti i kulture općenito,[5] ali se ujedno susretala sa teškim oblicima rusifikacije stoga je njihov realan broj do danas nepoznat.[6]

Povijest i formiranje ukrajinske dijspore

Ukrajinci svoju nacionalnu povijest percipiraju i bilježe od osnutka Antske zajednice u središnjoj Ukrajini tijekom 5. stoljeća. Posebno se ta povijest odnosi na formiranje jakog slavenskog središta Kijeva i dinastije poljanskih kneževa u Kijevu i bližoj okolici. Već tada bilježe se jake migracije ukrajinskih predaka između Skandinavije i istočnog Rimskog Carstva. U 6. i 7. stoljeću većina slavenskih naroda pristiže na šire prostore istočne i središnje Europe upravo sa tla zapadne Ukrajine. Ovdje se po prvi puta razvija distinkcija ukrajinskih predaka od drugih Slavena u okruženju što se posebno iščitava u jeziku, mentalitetu i religijskom uvjerenju.[7]

U 10. i 11. stoljeću ukrajinski preci ponovno u nekoliko intervala naseljavaju prostore zapadne Rusije u sklopu širenja Kijevske Rusi, posebno širu okolicu grada Novgoroda, i zatim Vladimira u današnjoj Vladimirskoj oblasti. Nakon mongolskog napada u 13. stoljeću veliki broj ukrajinskih predaka iz istočnih krajeva Kijevske Rusi seli na zapad u središnju Europu, posebno u zapadnu Ukrajinu, južnu Bjelorusiju, istočnu Poljsku, i države Baltika. U 15. stoljeću reformirana je snažna Velika kneževina Litva što je stabiliziralo društvene odnose na prethodno zaraćenim središnjim ukrajinskim prostorima na koje su se u intervalima počeli vraćati i Ukrajinci. Znatan dio ukrajinskih predaka tada seli u okolicu novog jakog političkog središta grada Moskve.

U 17. stoljeću počinje novo još intenzivnije povezivanje ukrajinskih i ruskih prostora. Mnogi obrazovani Ukrajinci iz političkih razloga pronalaze bolje i prikladnije društveno-političke položaje na ruskom umjesto na poljskom dvoru. Posebno su tada značajni prijelazi ukrajinskih umjetnika, monaha, crkvenih dužnosnika i ostalih iz Poljsko-Litavske Unije[8] u Moskovsko Carstvo. Njihov značaj u Moskvi postao je toliko velik da je uskoro i uz njihovu podršku formirano objedinjeno Rusko Carstvo koje je početkom 18. stoljeća obuhvatilo i današnju istočnu Ukrajinu. U Velikom sjevernom ratu, dio Ukrajinaca se protivio sjedinjavanju sa Rusijom s toga su nakon poraza u ratu preselili u zemlje poput Švedske,[9] Norverške, Finske, Danske, Njemačke, Grčke, Turske, Francuske,[10] Austrije, Mađarske,[11] Poljske,[12] Slovačke, Češke,[13] itd.

Značanije migracije nakon 18. stoljeća

Emigracija Ukrajinaca postala je bitno značajnija formiranjem Ruskog Carstva sredinom 18. stoljeća. Odlukom da se posve ukine ukrajinska autonomija, Zaporoški kozaci sele na prostor ušća Dunava i u rusku Kubansku regiju uz Azovsku obalu. Takozvani Kubanski kozaci danas broje oko 2 milijuna potomaka. Ukrajinci u 19. stoljeću naseljavaju i najudaljenije prostore istočne Rusije u Aziji,[14] zatim slabo naseljeni Kazahstan gdje im se dodjeljivala zemlja za obradu. U istom razdoblju naseljavaju i prostore Austro-Ugarske (ujedno Hrvatske), zatim Argentine,[15] Brazila,[16] Paragvaja, i drugih država Južne Amerike. Na prijelazu sa 19. na 20. stoljeće Ukrajinci su se raširili gotovo po svim kontinetima. Nakon Drugog svjetskog rata njihov je broj posebno porastao u SAD-u, Kanadi,[17] Velikoj Britaniji,[18] Australiji[19] i Rusiji.[20]

Ukrajinska emigracija i dalje je vrlo živa te je nepoznat točan broj Ukrajinaca u stranim državama. Nakon uspostavljanja ukrajinske neovisnosti odnosno na prijelazu sa 20. na 21. stoljeće, iz Ukrajine se iselilo nekoliko milijuna Ukrajinaca, a njihov se popis nije u potpunosti službeno evidentirao u drugim državama. Tek se pretpostavlja da su emigrirali u države prethodno naseljene Ukrajincima gdje u velikom broju ilegalno prebivaju. Što se tiče europskih država, zabilježene su značajne migracije Ukrajinaca u Rusiju,[21] Švicarsku,[22] Italiju, Španjolsku, Portugal, Francusku, Njemačku,[23] Veliku Britaniju, zatim nešto manje u Finskoj, Švedskoj, Norverškoj i Islandu. Danas u svijetu izvan Ukrajine prebiva oko 14 milijuna legalno prijavljenih građana koji imaju ukrajinske korijene, a pretpostavlja se da se njihov realan broj kreće oko 20 milijuna.[24] Također imaju značajnu organizaciju u Europi odnosno od 1949. aktivan je Europski Kongres Ukrajinaca.[25]

Zemlje sa većom ukrajinskom dijasporom

  • Napomena: Podaci u tablici mogu imati odstupanja ili eventualnu pogrešku. Također nije poznat realan broj Ukrajinaca u nekim većim državama poput Velike Britanije, Francuske, Španjolske i drugih u kojima realna brojka uveliko odskače od službene. U svijetu trenutno prebiva nekoliko milijuna Ukrajinaca koji nemaju stalnu boravišnu dozvolu ili državljanstvo u državi gdje prebivaju.
Država Službeni broj Realan broj Glavna središta
Ukrajinci u dijaspori prema različitim popisima iz 2004.
Rusija 2,942,000 4,379,690 - 7,000,000 Moskva, Sankt Peterburg, Kursk, Voronež, Saratov, Vladivostok, Primorski kraj (regija), Kuban (regija)
Kanada 1,209,805 1,300,000 Ontario, Alberta, Manitoba, Saskatchewan, Quebec, Britanska Kolumbija
SAD 961,113 2,000,000 Pennsylvania, New York, New Jersey, Massachusetts, Chicago, Connecticut, Ohio, ...
Kazahstan 896,200 2,400,000 Sjeverna i urbana središta zemlje
Moldova 600,400 650,000 Pridnjestrovlje, Chişinău
Poljska 360,000 500,000 Urbana sjeverozapadna područja, jugoistočna područja
Brazil 350,000 500,000 Paraná, São Paulo, Santa Catarina, Rio Grande do Sul
Grčka 350,000 360,000 Solun, Atena, ostala urbana središta
Italija 320,070 350,000 Urbana središta sjeverne Italije, Sicilija
Bjelorusija 291,000 500,000 Brestska i Gomeljska oblast
Uzbekistan 128,100 153,200 Urbana središta
Češka 126,613 150,000 Sudetenland
Kirgistan 108,000 108,000 Urbana središta
Argentina 100,000 250,000 Buenos Aires, Misiones, Chaco, Mendoza, Formosa, Córdoba, Río Negro
Država Službeni broj Realan broj Glavna središta

Povezani članci

Izvori

Vanjske poveznice