Pietro Baratta

PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Pietro Baratta (Carrara, Italija, 1659. - ? 1729.) bio je talijanski barokni kipar koji je najveći dio svog života proveo radivši u svojoj radionici u Veneciji u kojoj se kiparstvu naučio i znani Francesco Robba.

Životopis

Kiparstvo je izučio u Rimu u radionici Gian Lorenza Berninija, i njegova braća Francesco i Giovanni također su bili kipari, tako da je uz njihovu pomoć vodio veliku kiparsku bottegu u Veneciji, koja je bila u stanju preuzeti velike radove.

Djela

Pietro Baratta je sa svojom radionicom izveo skulpture na pročelju kapele Vile Manin u gradiću Passariano di Codroipo (pokrajina Udina), između ostalih posebno su vrijedne skulpture evangelista i Marije s djetetom.

Njemu i njegovoj radionici se pripisuju 5 statua za pročelje župne crkve sv. Marije u mjestašcu Villa Vicentina (pokrajina Udine), koja je podignuta između 1660. – 1680. na mjestu starije građevine. To su kipovi; sv. Roka, sv. Antuna Pustinjaka, Blažene Djevice Rožarije, sv. Mateja i sv. Ivana Krstitelja.

Pietro Baratta je autor kipa Ignacija Lojolskog, za venecijansku crkvu Santa Maria Assunta, Baratta je prikazao Ignacija kao duboko zamišljenog čovjeka sa otvorenom biblijom u ruci.

Pred kraj svog života Baratta je sa svojom radionicom izveo više samostojećih kipova za Pavlovski park u Sankt Peterburgu.

Mudrost San Zanipolo u Veneciji
Bertuccio Valier, San Zanipolo Veneciji
Alegorija arhitekture (djelo Barattine radionice iz 1722.) u Pavlovskom parku Sankt Peterburg

Bibliografija

StefanoTicozzi: Dizionario degli architetti, scultori, pittori, intagliatori in rame ed in pietra, coniatori di medaglie, musaicisti, niellatori, intarsiatori d’ogni etá e d’ogni nazione' (Volume 1), str. 106, Gaetano Schiepatti, 1830. Digitalizirano od strane Googlebooks, 24. siječnja 2007.