U fonetici, alofon je varijacija fonema, najmanje apstraktne jedinice govora. Za razliku od fonema, alofon ne sadrži razlikovnu funkciju te njegovom promjenom ne dolazi do razlike na planu sadržaja.
Primjer alofona se može vidjeti u engleskim riječima walked i rolled. Iako se kod obje riječi koristi znak d za prezentaciju posljednjeg fonema, potonji se izgovara kao d, dok se prvi izgovara kao t. Čak i uslijed zamjene alofona, značenje i dalje ostaje isto i shvatljivo govorniku i slušatelju.