Plivanje

Plivanje pod vodom.

Plivanje je aktivnost kretanja živih bića kroz vodu koja uključuje održavanje na površini vode i kretanje u željenom smjeru. Za razliku od ronjenja kod kojeg se kretanje odigrava potpuno ispod površine vode, kod plivanja je moguće normalno disanje, odnosno održavanjem na vodi plivač osigurava da je organ za disanje, kod čovjeka nos i usta, iznad vode prilikom udisaja. Plivanje je omiljena rekreativna aktivnost ali i natjecateljski šport. Iako je plivanje vrlo zdrava aktivnost, ako plivač ne procijeni dobro svoju vještinu i pripremljenost te ne uvaži uvjete na vodi (moru, jezeru, rijeci i sl.) postoji stalna opasnost od utapljanja, te su stoga nužne mjere opreza.

Povijest plivanja

Iz povijesti je poznato da je čovjek od davnina koristio različite tehnike plivanja kao način prelaska vodenih prepreka. Zanimljivo je da većina sisavaca ne mora posebno učiti plivati, te da je čovjek jedno od rijetkih bića koje mora plivanje 'učiti'. Razlog je u tome što većina životinja u vodi jednostavno ponavlja pokret kretanja s kopna (hod), te na taj način pliva, kao što to radi na primjer pas. Čovjek s druge strane ne može ponoviti svoj uspravni hod u vodi, već mora naučiti koristiti se i rukama, te pravilno disati. Ipak, poznato je da vrlo mala djeca gotovo instinktivno znaju plivati. Plivanje je poznato od davnina ali tek na mozaicima ranih istočnih civilizacija nailazimo na njegove prve predstave. Vještinu plivanja poznavali su stari Asirci i Egipćani. Grci su pridavali pažnju plivanju kao dijelu općeg obrazovanja (poznata je izreka "sramota, ne znaš ni pisati ni plivati") dok su Rimljani plivanje smatrali vojničkom vještinom. Prvo pisano djelo o plivanju potječe iz 1538. godine na latinskom jeziku. Od tada pa do kraja 18. stoljeća slijede mnoga djela o plivanju i njegovom značaju u tjelesnom odgoju. Prvo plivačko društvo nastalo je u Upsali (Švedska) 1796. godine. a polovinom 19. stoljeća započinju i prva natjecanja i dolazi do razvoja plivačkih stilova.

Kao šport plivanje je u programu Olimpijskih igara od prvih modernih igara 1896. godine u Ateni, što govori da je plivanje kao šport već tada bio itekako razvijeno. Nastupalo se u disciplinama na 100 m i 1500 m slobodnim stilom za muškarce.

Plivačke organizacije

Međunarodna federacija športova na vodi naziva se FINA, kratica koja dolazi od punog naziva Fédération Internationale de Natation. U Hrvatskoj se krovna plivačka organizacija zove Hrvatski plivački savez.

Tehnike plivanja

Plivač u kraul stilu

Danas u natjecateljskom plivanju razlikujemo četiri osnovne tehnike plivanja:

Slobodna tehnika

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden sa srpskog jezika.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Po svom biomehaničkom i tehničkom ostvarenju tehnika prsnog kraula je najljepša, najbrža i najdinamičnija sportska tehnika plivanja, koja u osnovi svojim izgledom efektima stvara najveći interes medju omladinom i uopće među djecom.
Znači da je reputacija svih mladih ljudi da tu tehniku savladaju, nauče.
Koordiniranim radom nogu i ruku osigurava se neprekidna propulzija u kretanju tijela naprijed, pa su i zbog toga mogući ti vrhunski rezultati koji se postižu u toj tehnici
Što se tiče povijesnog razvoja tehnike kraula teško je kazati koda su se prvi put pojavile osnove ove tehnike.
Tragovi koji nas vode na to ukazuju na pokrete asirskih i egipatskih vojnika gdje plivaju na mjehovima, pod oružjem i izvode pokrete nogu i ruku koji su slični pokretima životinja (tz. elementarni kraul).
Ti oblici kretanja su nađeni na iskopinama koje datiraju još iz 2000-tih godina prije naše ere. Slično nešto imamo i na iskopini iz Egipta gdje jedna djevojka sa lotosovim cvijetom u ruci izvodi slične pokrete.
Tehnika kraula u novije doba sa svojom pretečom tzv. tehnikom "tradžon" javlja se negdje u drugoj polovini XIX vijeka - po Tradžonu koji je prvi plivao tom tehnikom.
Tom se tehnikom plivalo oko otoka Polinezije. Preciznije podatke o toj tehnici nemamo, što nije toliko ni bitno. Ta tehnika "tradžon" koordinaciona se izvodi tako da na jedan ciklus ruku slijede 2 udarca nogu, odnosno jednom zaveslaju noge odgovara zaveslaj ruke.
Pokret ruku je sličan našem današnjem radu ruku, a rad nogu je sličan škarastom rodu u bočnom plivanju, tj. mornarskom stilu.
Tehnika kraula u novije doba sa svojom pretečom tzv. tehnikom "tradžon" javlja se negdje u drugoj polovini XIX vijeka - po Tradžonu koji je prvi plivao tom tehnikom.
Tom se tehnikom plivalo oko otoka Polinezije. Preciznije podatke o toj tehnici nemamo, što nije toliko ni bitno. Ta tehnika "tradžon" koordinaciona se izvodi tako da na jedan ciklus ruku slijede 2 udarca nogu, odnosno jednom zaveslaju noge odgovara zaveslaj ruke.
Pokret ruku je sličan našem današnjem radu ruku, a rad nogu je sličan škarastom rodu u bočnom plivanju, tj. mornarskom stilu.
Od tehnike "tradžon" do danas tehnika kraula je prošla u svojoj evoluciji kroz više modifikacija, varijanti.
Pojavio se iz "tradžona" takozvani "australijski kraul" koji je ustvari stvarna osnova suvremenom, današnjem plivanju-kraulu.
Koordinacioni odnos je takode kao u prethodnom, tj. pokretu ruke odgovara zaveslaj nogelruke izlaze van vode, pokreti nogu su sa savijenim potkoljenicama i rade u okomitom položaju} i kao takav bio je vrlo naporan.
U tom australijskom kraulu javlja se čitav niz imena kao što je princ Kohanamoku (Smeđi princ –koko su ga zvali] koga i smatraju ocem modernog kraula. Ovom se tehnikom plivalo samo na kratkim stazama, dok se na dugim idalje upotrebljavao'tradžon".
Iz "australijskog kraula" se razvija "američki kraul" u kojem imamo koordinaciju da na jedan ciklus rada ruku odgovara šest zaveslaja nogu.
U daljoj evoluciji imamo "japanski kraul". Japanci u ovoj svojoj tehnici izvanredno koriste pokretljivost zglobova i anatomske dispozicije svojih plivača. U tehnici je energičan rad nogu. Poslije se javlja "mađarski kraul" i na kraju 'modemi (američki) krauf" kao najbolje tehničko rješenje i koji danas egzistira u suvremenom plivanju.
Tehnika kraula se koristi u sportskom plivanju no svim distancama 50,100, 200, 400, 800,1500 m kao i maratonu i i štafetnom plivanju: slobodna Štafeta 4x100,4x200; mješovita l štafeta 4x100 i na kraju mješovito plivanje).
Osnova ove tehnike, tj. elementarni kraul je najpristupačnija dječjem uzrastu l u savladavanju elementarnog plivanja.
Također se primjenjuje i sportskom ronjenju (rad nogu sa perajima), u umjetničkom (figurativnom) plivanju, a posebno dolazi do eksploatacije tehnike u vaterpolo igri.
Prosječna brzina plivanja u današnjoj tehnici se krećeu relacijama 1,8 • 2,0 m/s, što predstavlja istovremeno i najbrže moguće kretanje ljudskog tijela (bez pomagala) kroz vodu.
Sto se tiče same brzine kretanja u vodi ona zavisi od broja zaveslaja u jedinici vremena. Koordinacioni odnos rada nogu-i ruku može biti 1:2, 1:4 i 1:6 (ciklus rada ruku: broj zaveslaja nogamal koji je najčešće primjenjivani.
Ako ciklus rada ruku traje u jednom ležernom plivanju 1,8 sec tada u šestoudarnom kraulu jedan zaveslaj nogom traje 0,3 sec.
Pri maksimalnim brzinama ciklus rada ruku traje 1,2 sec, pa prema tome i jedan zaveslaj nogom traje 0,2 sec.
Uobičaino je u današnjem plivanju da se staze 400, 800 i 1500 m plivaju dvoudarnim kraulom, dok se u principu sprinterske discipline plivaju šestoudarnim, što ne znači da neki plivači na duge distance ne plivaju i šestoudarnim kraulom.
Tumačenje rada nogu morate dobro shvatiti jer je to suštinski rad nogu koji susrećemo u tri tehnike: kraulu, leđnom kraulu i delfinu

Prsni kraul

Plivački stil kraul (crawl) popularizirao je, iako ga, naravno nije "izumio", američki plivač, Havajac Duke Paoa Kahanamoku, trostruki Olimpijski pobjednik Igara 1912. i 1920. godine. On je, također, "otac" još jednog popularnog sporta: surfanja. Ronjenje tehnike kraul najčešće se izvodi se udarcima nogama leptira.

Leđni kraul

Ovaj stil je u osnovi obrnuti kraul; plivač i dalje koristi naizmjenične zamahe lijeve i desne ruke te nogu, ali je ovaj put okrenut licem prema gore, dakle u položaju kao da leđima leži na vodi. Ovo je jedini stil kad plivači startaju iz vode. U ovom stilu je vrlo bitno ronjenje (dozovoljeno 15m u svim disciplinama), ali za to je potrebne su vrlo snažne noge koje mogu to izdržat. Isto tako, potrebno je raditi rotaciju zaveslaja radi lakšeg provalaka ruke kroz vodu. Sanja Jovanović i Gordan Kožulj u ovoj stilu osvojali su medalje na svjetskim i europskim prvenstvima i rušili svjetske rekorde za vrijeme svojeg vrhunca karijere.

Prsna tehnika

Kod ovog stila izvode se pokreti objema rukama, a poželjno je da laktovi imaju česte izlaske iz vode. Pokreti nogu su sinkronizirani s pokretima ruku, no za razliku od ostalih stilova noge također rade zajedno, u pokretu koji podsjeća na žablje plivanje. Ovo je najstariji i najsporiji stil plivanja koji zahtijeva veliku snagu nogu i ramena. Ovaj stil se smatra najnapornijim za plivanje. Okret prsno radi se tako da se s dvije ruke istovremeno uđe u okretni zidić te pružanje jedne ruke u vodu prije druge koje se kasnije spajaju sve do početka podvodnog zaveslaja. Faze rada ruku 1.Propulzivna faza – ruke iz plutajućeg položaja izvode srcoliko, polukružno kretanje, potpuno simetrično i istovremeno prema dolje, u stranu i pozadi – ne prelazeći ravan ramena. Slijedi pokret šakama u smislu zgrtanja vode pod stomak. 2.Pripremna faza – šake iz zgrtanja prolaze ispod brade sastavljene i opružene prema naprijed. 3.Faza plutanja – ruke su opružene i sastavljene i zauzimaju hidrodinamičan oblik i izvjesno vrijeme miruju. Brzina: 1,4 – 1,67 m/s

Leptir ili delfin

Vrlo atraktivan stil plivanja kod kojeg je osnovni zahtjev da ruke rade sinkronizirano, a laktovi ovaj put ne moraju biti ispod vode tijekom zaveslaja. Općenito se ovaj stil smatra tehnički najzahtjevnijim i najtežim za izvođenje, te zahtijeva osim snage ramena i veliku snagu leđa i nogu. Nastao je modifikacijom leptir tehnike, a počeo se plivati 1935. godine u Americi. Leptir je 1952. odvojen od prsnog plivanja i nominiran je kao samostalna tehnika, te uveden u program Olimpijskih igara. Iste godine mađarski plivač Đ. Tumpek demonstrira novu varijantu, takozvani "delfin". Vrhunske svjetske domete postigao je Miloš Milošević, hrvatski plivač. Okret se radi identično kao i okret stila prsno.

Plivačka natjecanja, olimpijski bazen

Plivanje je standardni olimpijski sport od početka modernih Olimpijskih igara. Osnovna podjela plivačkih natjecanja je pojedinačno plivanje te štafete. Dalje je podjela prema stilu plivanja, gdje imamo slobodni stil, leđno, prsno, leptir te mješovito, kod kojeg plivač pojedine dionice pliva unaprijed zadanim stilom na način da koristi sva četiri stila redom u pojedinoj etapi utrke. Dionice na kojima se održavaju olimpijska natjecanja uvijek se mjere u metrima, iako se u SAD, koja je jedna od plivačkih velesila, dosta natjecanja odvija i na dionicama mjerenim u jardima. Ipak, standardnim olimpijskim bazenom se smatra onaj od 8 staza, duljine 50 metara. Često se natjecanja izvode i u manjim bazenima, kojih ima više i dostupniji su širem broju plivača. Tako bazen od 25 metara u žargonu često zovemo malim bazenom.

Pregled standardnih dionica za natjecanja, po stilovima:

slobodni stil: 50 m, 100 m, 200 m, 400 m, 800 m, 1500 m
prsni stil: 50 m, 100 m, 200 m
leđni stil: 50 m, 100 m, 200 m
leptir: 50 m, 100 m, 200 m
mješovito: 100m, 200 m, 400 m

Pregled standardnih dionica za štafete i mješovite discipline:

štafete: 4x50 m slobodno, 4x100 m slobodno, 4x200 m slobodno
pojedinačno mješovito: plivač pliva redom leptir, leđno, prsno, kraul na dionicama od 100 m (samo u malim bazenima!), 200 i 400 m
štafeta mješovito: četiri plivača pliva redom leđno, prsno, leptir i kraul, na dionicama 4x50 i 4x100 m (leđno start iz vode)

Plivačka natjecanja u daljinskom plivanju

Osim standardnih dionica u bazenima, plivanje je i vrlo popularan sport na otvorenom, gdje se pored bazena pliva i na moru, rijekama, jezerima, itd. Postoje i službena natjecanja u daljinskom plivanju, a uobičajene dionice su 5, 10 i 25 kilometara. Također se vode i različiti rekordi u disciplinama daljinskog plivanja, tzv. ultra-maratoni.

Plivačka oprema

Profesionalni plivači startaju u opremljeni plivačkim kostimima, tzv. ˝skinovima˝ koji su se ovisno o modnim kretanjima kroz povijest bitno mijenjali oblikom, materijalima i općenito izgledom. Danas su najuobičajeniji jednodijelni kostimi usko pripijeni iz tijelo od laganih rastezljivih materijala te isti takvi dvodijelni, koji se često nazivaju i bikini. Samopouzdane djevojke i žene će na manje konzervativnim plažama često izostaviti gornji dio bikinija, te tada govorimo o toples varijanti (od engleskog top less ili gore bez) odnosno monokiniju. Natjecatelji na športskim natjecanjima u želji da postignu što manje trenje tijela kroz vodu (i time naravno čim bolju brzinu i kranji rezultat) koriste specifične plivačke kostime od posebnih materijala, koji ponekad tijesno prekrivaju cijelo tijelo pa i glavu na principu kapuljače. Nazivamo ih također i plivačko odijelo ili skin.

Uz plivački kostim, plivači koriste i plivačke naočale, koje omogućavaju lagodnije gledanje o vodi.

Ostali športovi koji sadrže plivanje

Plivanje je jedan od bazičnih športova koje se u različitom obliku pojavljuje kao osnova ili jedna disciplina u drugim športovima. Tako je poznato sinkronizirano plivanje, šport na vodi s loptom kao što je vaterpolo, a plivanje je i jedna od disciplina u modernom petoboju i triatlonu. Također, postoje i športovi koji u sklopu natjecanja ne uključuju plivanje ali je za bavljenje tim športovima znanje plivanja nužno, kao što su jedrenje, veslanje, ronjenje, skokovi u vodu, plivanje s perajama, i tako dalje.

Plivanje u Hrvatskoj

Plivanje je kao šport prisutno u Hrvatskoj od samih početaka modernog športa. Prema natjecateljskim rezultatima, Hrvatska nije velesila u svjetskim okvirima ali je određen broj natjecatelja ipak ostvario najviše domete. Osvajači olimpijskih medalja iz Hrvatske do sada su Đurđica Bjedov i Duje Draganja. Ostali poznati hrvatski plivači su Gordan Kožulj, Sanja Jovanović, Mario Todorović, Mario Delač i Miloš Milošević.

Poveznice

Vanjske poveznice

Ostali projekti

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Plivanje
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Plivanje