Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Prijestolonasljednik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 139481 od 20. rujan 2021. u 03:19 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
»Prijestolonasljednica« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Prijestolonasljednica (razdvojba).

Prijestolonasljednik (mocijski parnjak ženskoga roda je prijestolonasljednica), b1 u državama s monarhijskom tradicijom, osoba koja je prva sljedeća u nasljednom pravu na nasljeđivanje vladarskog prijestolja. Najčešće se radi o najstarijem sinu monarha (primogenitura) ili o najstarijem sljedećem muškom članu dinastije (seniorat). U suvremenim monarhijama, uglavnom se odbacilo nasljeđivanje prijestolja od strane najstarijeg sina, već se nasljednikom ili nasljednicom prijestolja smatra prvorođeno dijete, neovisno o spolu.

Tijekom povijesti, kraljevi su znali okruniti svoje sinove i postaviti ih za suvladare još za svoga života, kako bi osigurali nesmetan transfer dinastičkog prava. Takvi slučajevi poznati su u brojnim zemljama (Bizant, Ugarska, Sveto Rimsko Carstvo i dr.).

Prijestolonasljedničke titule

U mnogim zemljama, prijestolonasljednici imaju određene titule koje označavaju njihov poseban status u odnosu na nasljeđivanje krune. Također, zakonima je propisano kakve uvjete mora ispunjavati prijestolonasljednik pa tako u Velikoj Britaniji ne smije prijeći na katoličku vjeru ni oženiti pučanku ili ženu koju nije odobrio parlament, jer time gubi status nasljednika prijestolja.

Najpoznatije prijestolonasljedničke titule su:

Sadašnji prijestolonasljednici

  • Šeik Salman bin Hamad bin Isa al-Halifa - prijestolonasljednik Bahreina
  • Princ Philippe, vojvoda od Brabanta - prijestolonasljednik Belgije
  • Al-Muhtadi Bilah - prijestolonasljednik Bruneja
  • Frederik, krunski princ od Danske - prijestolonasljednik Danske
  • Šeik Hamdan bin Muhamed bin Rašid al-Maktoum - prijestolonasljednik Dubaija
  • Naruhito, krunski princ od Japana - prijestolonasljednik Japana
  • Princ Lerotholi Seeiso - prijestolonasljednik Lesota
  • Alois, nasljedni princ od Lihtenštajna - prijestolonasljednik Lihtenštajna
  • Guillaume, nasljedni veliki vojvoda od Luksemburga - prijestolonasljednik Luksemburga
  • Mulaj Hasan, krunski princ od Maroka - prijestolonasljednik Maroka
  • Willem-Alexander, princ od Oranje - prijestolonasljednik Nizozemske
  • Haakon, krunski princ od Norveške - prijestolonasljednik Norveške
  • Šeik Tamim bin Hamad al-Tani - prijestolonasljednik Katara
  • Felipe, princ od Asturije - prijestolonasljednik Španjolske
  • Victoria, krunska princeza od Švedske - prijestolonasljednica Švedske
  • Vajiralongkorn, krunski princ od Tajlanda - prijestolonasljednik Tajlanda
  • Charles, princ od Walesa - prijestolonasljednik Ujedinjenog Kraljevstva i ostalih kraljevstava Commonwealtha

Napomene

٭b1  U hrvatskomu jeziku opstoje i imenice prestolonasljednik[1][2][3] te prjestolonasljednik.[4][5] Jezični savjetnik s gramatikom (1971.) savjetuje porabu oblika prestolonasljednik, a preporučuje izraz nasljednik prijestolja.[6] Izraz nasljednik prijestolja preporučuje i Vatroslav Rožić.[7] Po Rožiću prijestolonasljednik je nespretna i loša složenica.[7] Izraz prijestolonasljednik preporučuju Hrvatski jezični savjetnik (1999.),[8] Rječnik hrvatskoga jezika (2000.),[9] Osmojezični enciklopedijski rječnik (2004.),[10] Hrvatski pravopis (2013.),[11] te Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika (2015.).[12] Hrvatski enciklopedijski rječnik (2004.)[13] navodi izraz prestolonasljednik.

Izvori

  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., ISBN 86-03-00121-9, str. 258. (NSK)
  2. Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveučilišna naklada Liber, Školska knjiga, Zagreb, 1986., ISBN 86-329-0086-2, str. 530. (NSK)
  3. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 363. (Crolist)
  4. Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis, s predgovorom Radoslava Katičića, Školska knjiga, Zagreb, 2005., ISBN 953-0-40026-8, str. 137. (NSK)
  5. Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2012., CIP 790248, ISBN 978-953-0-40026-9, str. 137.
  6. Vida Barac-Grum, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Zlatko Vince, izradili, Jezični savjetnik s gramatikom, uredio Slavko Pavešić, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., str. 226.
  7. 7,0 7,1 Vatroslav Rožić, Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku, vlastita naklada pisca, Tiskara Jovana Puljo u Zemunu, Zemun, na koncu travnja 1904., str. 36. (NSK)
  8. Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Luka Vukojević, u redakciji izvršnoga uredništva, Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., ISBN 953-6637-03-0, str. 66., 604. (infant) i 1171., (Crolist)
  9. Jure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Školska knjiga, Zagreb, mjeseca listopada 2000., ISBN 953-6036-64-9, ISBN 978-953-0-40009-2, str. 952. i 968.
  10. Tomislav Ladan, gl. ur., Osmojezični enciklopedijski rječnik : hrvatski, ruski, engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, latinski, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 2004., CIP 441027052, ISBN 953-6036-53-3 (cjelina), ISBN 978-953-6036-53-0 (cjelina), ISBN 953-6036-56-8 (V. sv.), str. 958., (NSK), (NSK)
  11. Željko Jozić, gl. ur., Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013., ISBN 978-953-7967-07-9 (1. internetsko izd.), ISBN 978-953-7967-04-8 (meki uvez), str. 377. i 381.
  12. Ljiljana Jojić, gl. ur., Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2015., ISBN 978-953-0-40040-5, str. 1173. (NSK)
  13. Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., Hrvatski enciklopedijski rječnik, II. izd., 8. sv. : Pes – Pro, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2004., CIP 441216036, ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-37-0 (8. sv.), str. 244.

simple:Heir apparent