Anatolijski jezici, skupina izumrlih indoeuropskih jezika, koji su se u vremenima prije Krista govorili na području Anatolije ili Male Azije.
Najpoznatiji među ovim jezicima je hetitski, a obuhvaća i luvijski (klinopisni i hijeroglifski), licijski u Liciji, karijski u Kariji (sjeverozapadno od Licije), pizidijski u Pizidiji (sjeverno od Licije), sidetski, palajski i lidijski središnji dio zapadne Turske.
Anatolijski jezici su se najvjerojatnije odcijepili od drugih indoeuropskih jezika prije ostalih pa nemaju nekih njihovih karakteristika koje ostali imaju (kao sustava triju rodova).
Kronološki su podijeljeni na staroanatolijske (koji su segovorili u 2. tisućljeću pr. Krista) i na novoanatolijske koji su se govorili u 1. tisućljeću prije Krista, a nestali su u vrijeme helenizma. Staroanatolijski su jezici: hetitski, klinopisni luvijski, hijeroglifski luvijski i palajski. Novoanatolijski su: licijski A i B, lidijski, karijski i vjerojatno slabo poznati pizidijski.
Edgar H. Sturtevant je smatrao da su anatolijski jezici nastali od indohetitskog prajezika.
Vanjske poveznice
| |||||