Ovo je glavno značenje pojma Ivan Pernar. Za druga značenja pogledajte Ivan Pernar (1985.).| Ivan Pernar | |
|---|---|
| Ivan Pernar Ivan Pernar, 1928. godine. | |
| zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS | |
| trajanje službe 11. rujna 1927. – ? | |
| Rođenje | 3. studenoga 1889. |
| Smrt | 2. travnja 1967. |
| Politička stranka | HSS |
| Zanimanje | pravnik, političar |
Ivan Pernar (Hrastina kraj Zaprešića (Marija Gorica)[1], 3. studenoga 1889. - New York, 2. travnja 1967.), bio je hrvatski odvjetnik i političar.
Životopis
Ivan Pernar rodio se u Hrastini kraj Zaprešića 1889. godine.[2][3] Rodio se je u obitelji Nikole i Jelene (rođ. Hrust) Pernar.[4] Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1909. godine.[5] Studirao je pravo u Zagrebu gdje je i doktorirao na zagrebačkom sveučilištu. Bio je član užeg vodstva HSS-a. Od studenoga 1919. godine bio je članom glavnoga obora HPSS-a. Kao kandidat HSS-a na sudjelovao je na izborima u Kraljevini Jugoslaviji i bo izabran (1923., 1925., 1927., 1935. i 1938. godine.[6] Godine 1926. kada je HSS sudjelovao u vladi bio je kao predstavnik HSS-a na dužnosti podtajnika u Ministarstvu unutarnjih poslova.[7] Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije kao političar i član HSS-a više puta je zatvaran.
Atentat u beogradskoj skupštini
Ivan Pernar bio je zastupnik HSS-a za Ludbreg. 20. lipnja 1928. godine, revolverskim hitcima na zastupnike HSS-a, dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić ranjava Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranjava Stjepana Radića a usmrćuje Đuru Basaričeka i Pavla Radića. Dr. Ivan Pernar pogođen je s dva metka. Prvi Račićev metak pogađa ga u ruku a drugi nepuni centimetar ispod srca, tri milimetra ispod žile kucavice nakon kojeg pada pod klupu i tako je izbjegao treći mu namjenjen metak.[8] Taj drugi revolverski metak Pernar je u tijelu nosio do kraja života.[8][9]
U kanadskom Hrvatskom glasu u članku pod nazivom Dvadeseti lipnja 1928. (brojevi 25. i 26. od 21. i 28. lipnja 1949. godine) Pernar je pisao o tom atentatu opširnije. Dio članka o momentu samog ranjavanja:
- "Tog trenutka plane pištolj, a iz cijevi plamen, dim, prasak i udarac u lijevu ruku. On spušta pištolj okomito do koljena - ja ga gledam a on opet u mene uperio cijev: časak - pištolj plane i drugi put, ali ovaj hitac je pogodio u prsa. Kugla mi slomila rebra, ključnu kost ozlijedila, te me kao opeklo na prsima, a topla krv poteče niz prsa. Sada sam vidio da nije šala pak sam zažmirio i desnom nogom sam se spuštao na poklek promatrajući i dalje kako krvnik puca i gađa."[8]
Nakon atentata
Puniša Račić biva osuđen na 20 godina zatvora koje provodi u Kaznenom zavodu u Zabeli kod Požarevca.[10] U listopadu 1944. godine po ulasku u Beograd na prijekom sudu partizani ga osuđuju na smrt i strijeljaju.
Iskoristivši ubojstvo Stjepana Radića i blokadu rada Narodne skupštine (parlamenta) koja je uslijedila, jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević u proglasu objavljenom 6. siječnja 1929. godine proklamira da su "ti žalosni razdori i događaji (...) pokolebali kod Naroda veru u korisnost te ustanove" te da zato između kralja i naroda "ne može i ne sme biti više posrednika". Potom ukida Vidovdanski ustav i uvodi Šestosiječanjsku diktaturu koja je prekinuta tek atentatom na kralja u Marseillesu 1934. godine. Atentat je bio organiziran od ustaša a neposredni izvršitelj bio je Vlado Černozemski, bugarski revolucionar. Černozemski biva ubijen prigodom atentata od francuske policije koja je pucajući po njemu slučajno ubila i francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua.
Pernar je nakon oporavka nastavio odvjetničku djelatnost pošto su za diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića političke stranke i politička djelatnost bile zabranjene.[11] Godine 1933., 14. ožujka, bio je osuđen na godinu dana strogoga zatvora koji je izdržavao u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici odakle je pušten prije isteka pune kazne.[12]
Drugi svjetski rat i SAD
Ivan Pernar za Banovine Hrvatske biva izabran za senatora. Za vrijeme NDH više puta je zatvaran od ustaškog režima.[2] Zbog povezanosti s urotom Lorković-Vokić 1944. godine biva uhićen i zatvoren u Lepoglavi odakle je sredinom travnja 1945. godine prevezen u zagrebačku Zaraznu bolnicu.[2] Neposredno pred slom NDH pušten je, zahvaljujući zauzimanju kardinala Alojzija Stepinca,[13] te 7. svibnja 1945. godine u skupini vođa HSS-a odlazi u Klagenfurt a potom u Salzburg. U rujnu 1945. godine odlazi u Rim a iz Rima u SAD.[2] U SAD-u nastanjuje se u New Yorku. Nastupa na mnogim skupovima HSS-a po Americi i Kanadi[14], piše u kanadskom Hrvatskom glasu i radi na omogućavanju iseljenja Hrvatima u prekomorske zemlje.[2] Tijekom boravka u izbjeglištvu izložen je napadim ustaške emigracije ali i sam piše žestoke protuustaške polemike i pamflete.[2]
Umro je u New Yorku 2. travnja 1967. godine. Pokopan je 5. travnja 1967. godine, na newyorkškome groblju St. Raymond's.[15]
Priznanja
Izvori
- ↑ HSS-ovci obilježili 125 godina od rođenja dr. Ivana Pernara, HSS, 7. studenoga 2014., pristupljeno 30. listopada 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 317.-318.
- ↑ Znameniti ljudi marijagoričkog kraja, preuzeto 18. listopada 2011.
- ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 167., pristupljeno 9. listopada 2018.
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 925., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 171., pristupljeno 9. listopada 2018.
- ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 172., pristupljeno 9. listopada 2018.
- ↑ 8,0 8,1 8,2 Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 365.
- ↑ HSS-Kanada: Povodom 81-ve Godisnjice Smrti Stjepana Radica by Mladen Plecko, 3. kolovoza 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. kolovoza 2011.), preuzeto 28. siječnja 2017.
- ↑ Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 561.
- ↑ Svakodnevni život istaknutih zagrebačkih političara početkom šestosiječanjske diktature Objavio: Stipica Grgić, prof., povijest.net, 12. siječnja 2009., preuzeto 18. listopada 2011.
- ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 182., pristupljeno 9. listopada 2018.
- ↑ Hrvatska enciklopedija: Pernar, Ivan, pristupljeno 30. listopada 2015.
- ↑ Croatian Centre Dr. Đuro Palaić, Hrvatska seljačka stranka u Kanadi, Glavni odbor Hrvatske seljačke stranke u Kanadi i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Zagreb, 2011., ISBN 978-953-97963-8-7, str. 43., preuzeto 28. siječnja 2017.
- ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 204. - 205., pristupljeno 9. listopada 2018.
- ↑ Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 180., pristupljeno 9. listopada 2018.
Vanjske poveznice
- Begonja, Zlatko, Ivan Pernar o hrvatsko-srpskim odnosima nakon atentata u Beogradu 1928. godine, // Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 51. (2009.), str. 203.-218. (Hrčak)