Gornjolužičkosrpski jezik

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 122467 od 14. rujna 2021. u 10:02 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Gornjolužičkosrpski jezik (Hornjoserbsce, hornjoserbski, hornoserbski; gornjolužički, haut sorabe, obersorbisch, upper lusatian, wendish; ISO 639-3: hsb) jezik jednog dijela Lužičkih Srba koji se govori u Saskoj u Njemačkoj. Ima oko 18.000 govornika (1995.) u Njemačkoj, ali etnička populacija iznosi znatno više, 45.000.[1]

Važnija gradska središta su Bautzen (Budyšin) i Kamenz koji imaju svoje vlastite dijalekte nazvane po njima. Uči se u osnovnim školama; novine, radio program. Pismo: latinica.

Pripada zapadnoslavenskoj skupini i lužičkosrpskoj podskupini jezika[2].

Izvori

  1. Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.
    U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75.000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (sa dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.
    (Škiljan, 1994., 25.)

  2. Ethnologue (16th)

Vanjske poveznice