Trovanje cijanidom

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10
MKB-10
NSK
PubMed	(eng.)
MeSH	(eng.)
Medscape	(eng.)

Trovanje cijanidom je trovanje koje nastaje kao posljedica izloženosti brojnim oblicima cijanida. Rani simptomi uključuju glavobolju, vrtoglavicu, ubrzan rad srca, kratkoću daha i povraćanje. Nakon toga mogu uslijediti napadaji, usporen rad srca, niski krvni tlak, gubitak svijesti i srčani zastoj. Simptomi se obično javljaju unutar nekoliko minuta. Ako osoba preživi trovanje, može doći do dugoročnih neuroloških problema.

Toksični spojevi koji sadrže cijanid uključuju plinoviti vodikov cijanid i brojne cijanidne soli. Trovanje je relativno često nakon udisanja dima kod požara u kući. Drugi potencijalni putevi izloženosti uključuju radna mjesta koja se bave poliranjem metala, određene insekticide, lijek nitroprusid te određene sjemenke (npr. sjemenke jabuka i marelica). Tekući oblici cijanida mogu se apsorbirati kroz kožu. Cijanidni ioni ometaju stanično disanje, što rezultira time da tjelesna tkiva ne mogu koristiti kisik.

Postavljanje dijagnoze je često teško. Može se posumnjati kod osobe nakon požara u kući, a koja ima smanjenu razinu svijesti, nizak krvni tlak ili visoku razinu laktata u krvi. Razina cijanida u krvi može se izmjeriti, ali je proces dugotrajan. Razine od 0,5 – 1 mg/L su blage, 1 – 2 mg/L su umjerene, 2 – 3 mg/L su teške, dok razine veće od 3 mg/L obično rezultiraju smrću.

Ako se sumnja na izloženost, osobu treba udaljiti od izvora cijanida i dekontaminirati. Liječenje uključuje potpornu njegu i davanje osobi 100 % kisika. Pokazalo se da je hidroksokobalamin (vitamin _B12a) koristan kao protuotrov te je općenito prvi oblik liječenja. Otrovanoj se osobi također može dati i natrijev tiosulfat. Cijanid se tijekom povijesti koristio za masovna samoubojstva, a nacistička Njemačka koristila ga je za provođenje Holokausta.