Pavao Dalmatinac
Bl. Pavao Dalmatinac (lat. Paulus Dalmata, Paulus Hungarus, Magister Paulus (?, oko 1170. – okolica Splita, 1255.), hrvatski dominikanac, erudit, pravnik i teolog, kompilator kanonske zbirke Notabilia Ilае et lllae compilationis Decre i pisac djela Summade poenitentia, prvog priručnika za ispovjednike u povijesti katoličke teologije.
Životopis
Djelovao je kao doktor i profesor kanonskog prava i teologije na Bolonjskom sveučilištu te kao kao rektor crkve sv. Nikole de Vineis. U dominikanski red ulazi 1219. godine na nagovor magistra Reginalda iz Orleansa, bivšeg profesora kanonskog prava na Pariškom sveučilištu.
Sv. Dominik je 1221. godine poslao Pavla Dalmatinca s četvoricom dominikanske braće u Ugarsku, gdje je sudjelovao u utemeljenju samostana u:
- Zagrebu
- Virovitici
- Györu
- Albi (Szekesfehervar)
- Vesprimu
Nakon čega je bio imenovan za prvog provincijala jedinstvene dominikanske provincije u Kraljevstvima Ugarske i Hrvatske.
Nepoznata je godina kada je bio imenovan za prvog inkvizitora, odnosno istražitelja heretičke zloće u Dalmaciji i na drugim hrvatskim područjima.
Djela i doprinos teologiji
Najvažniji doprinos Pavla Dalmatinca je:
- Notabilia Ilae et IIIae compilationis Decreti — kanonska zbirka i komentar.
- Summa de poenitentia — prvi poznati sustavni priručnik za ispovjednike u povijesti katoličke teologije. Ovo djelo imalo je veliki utjecaj na pastoralnu praksu i razvoj sakramentologije.