Draško Ređep

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 631696 od 23. studeni 2025. u 15:42 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (preuzeto sa sr.wikipedije)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Draško Ređep (1935.Novi Sad, 12. ožujka 2019.), srbijansk književnik, esejist, književni i likovni kritičar. Aktivan u književnom nakladištvu. Jedan od najvećih erudita u Srbiji.[1] Podrijetlom je od Klimentâ iz Hrtkovaca ili Nikinaca.[2] Suprug povjesničarke Jelke Ređep.

Životopis

Rodio se je 1935..[1] Znatno je pridonio afirmiranju i zajedništvu rusinske, mađarske i slovačke kulture na području Vojvodine i šire. Predavao je na novosadskom Filozofskom fakultetu. Uređivao je list Književnu opštinu Vršac (KOV). Dugogodišnji predsjednik za dodjelu nagrade Vukove zadužbine za umjetnost. Član NIN-ova stručnog ocjenjivačkog suda za dodjelu NIN-ove nagrade. [1]

U okviru Književne opštine Vršac i izdavačke kuće Prometeja iz Novog Sada, Draško se bavio istraživanjem domaće književnosti i mnogih pisaca koji je omeđuju, često izvan fokusa suvremenog čitateljstva.

Godine 2017. o njemu je snimljen dokumentarni film „Svetionik kroz maglu ravnice”, u produkciji Kulturnog centra Novog Sada, redatelja Dušana Stojanovića.[3] Svojim esejističkim knjigama, poput na primer „Poslednje večere”, daje doprinos impresionističkoj kritici i sagledavanju osobnog života i djela srpskih pisaca.

Pridonio književnosti Hrvata u Vojvodini, bivajući recenzentom te pišući djelima Petka Vojnića Purčara, Vojislava Sekelja i Tomislava Žigmanova. Sudionik stručnoga skupa unutar Dana Balinta Vujkova.[1]

Djela

  • Antologija Crnjanski, I izdanje 1993, II izdanje 2007.
  • Poslednja večera, 2004.
  • Minuli mrak (ogledi), 2004.
  • Antologija Tišma, 2006.
  • Kojih nema, 2008.
  • Srpski sever, 2009.
  • Skela miruje, Azija putuje, 2011.
  • Antologija Kapor II izdanje, 2012.
  • Antologija Antić, 2013.
  • S obe strane reke, 2013.
  • Devet boja Banata, 2014.[4]

Nagrade i priznanja

Dobio je brojna društvena priznanja. [1] Ističu se Povelja Udruženja književnika Srbije, Nagrada Milan Bogdanović i druge.

Izvori