Slavko Govorčin (Mali Iž, 19. listopada 1927.[1] — Zadar, 6. siječnja 2024.[2]), hrvatski pisac i pjesnik. Pisao je i pripovijetke, satire, humoreske, scenarije, drame[1] i podlistke. [3] Stvarao na iškom dijalektu. Neke od pjesama bile su klapske uspješnice (Sušna zikva na škoju, često izvođena na FDK u Omišu), a uglazbio ih je Krešimir Magdić.[4]
Životopis
Rodio se u Malom Ižu. U Zrenjaninu je završio gimnaziju i vojno učilište za vezu. Bio je časnikom u Skoplju i Šapcu. Godine 1955. umirovljen zbog bolesti. Umro je prvog tjedna siječnja 2024. godine. [1]
Pisao pjesme na rodnoj iškoj čakavštini. Smatra ju se najčakavskijom u zadarskome pjesničkom krugu. Prve je pjesme 1983. u Zadarskoj reviji.[1] Osam njegovih skladba mu je uglazbljeno i izvedeno na omiškom Festivalu dalmatinskih klapa: Sušna zikva na školju (uglazbio Krešimir Magdić, izvedeno na FDK 1985.), Maslina (uglazbio Davor Petrović, FDK 1987.), Vrnu san se (uglazbio Josip Kaplan, FDK 1990.), Dvoje se milovalo drago (uglazbio Dušan Šarac, FDK 1991.), Puti (uglazbio Boris Jakovljević, FDK 1991.), Molitva na moru (uglazbio Davor Petrović, FDK 1999.) i Uljenica moje matere (uglazbio Mojmir Čačija, FDK 2001.). [1]
Napisao je scenarij za dokumentarni film Iška ognjišta. Film je doživio prikazivanje na televiziji. Prikazan je unutar obrazovnog programa na TV Zagreb 1986. godine. Scenarist je za kratkometražni film Na kraju stoljeća. Napisao je rekvijem Prieške lavandiere, a izveo ga je KUD Kanica iz Preka. [1] Napisao je ukupno pet scenarija za dokumentarne filmove.
Pisao je za Zadarsku reviju, Narodni list, Zadarsku smotru, zbornicima Suvremena čakavska poezija zadarskoga kruga (1992), Roman Jelić, Pregršć zapisa o Malin Ižu. U Slobodnoj Dalmaciji je od 1992. godine imao kolumnu na čakavici Naporuk z školja. [1] Opjevao je zadarske otoke i njihove običaje. Njegov opus obuhvatio je i dio zadarske prošlosti. Uz ostalo je napisao knjigu Libar o Žmaku o legendarnom zadarskom čovjeku s mora Žmaku i njegovom prijatelju barkariolu Giacomu.[2] Knjiga je monografija, odnosno opširan zbornik štorijâ, batudâ, dišpetâ, barufâ i fločadâ svojedobno popularnih likova zadarske ribarnice, pučkih gostionica i boćališta, na čelu sa Žmakom i Giacomom. U Libru se govori čakavicom i dijalektalnim idiomom zadarskoga zaleđa.[5]
Bio je član Društva hrvatskih književnika. Napisao je knjige: [1]
- Uljenica moje matere, zbirka pjesama, Zadar, 1984. (3. prošireno izdanje 2003.)[6]
- Vazda budi, Ivane Jerin, knjiga proze, Zadar, 1990.
- Libar o Žmaku, monografija, 2007. [5]
Zadnje razdoblje svog života stanovao je na Kalelargi. Umro je 2024. godine. U rodnom Malom Ižu zvonio je mrtvi zvon, što je očuvan običaj na zadarskim otocima.[2]
9. listopada 2024. održana je poetsko-glazbena večer u spomen na Slavka Govorčina. Opus su mu predstavili Edita Ćurko, Milena Dundov, Ana Trninić i Zvonimir Sutlović, uz pjevački zbor HGPD "Zoranić", klape Maloižani i klape Slanac" Veli Iž, maestra Davora Grzunova, te moderatora Silvia Panovića. [3]
Nagrade i priznanja
Dobitnik je nagrada: [1]
- 1985.: FDK Omiš, prva nagrada publike za tekst pjesme Sušna zikva na školju, koju je uglazbio Krešimir Magdić. Na stihove ove pjesme skladana je klapska pjesma O, more, mati. [5]
- 1985.: Drama Zlatni pir nagrađena na natječaju Radio televizije.
- 1990.: Film Na kraju stoljeća čijim je scenaristom, dobio prvu nagradu na međunarodnome festivalu kratkometražnog filma u Bilbau
- Skladba Sušna zikva na škoju je među najizvođenijim skladbama na Festivalu dalmatinskih klapa.
- 2017.: Nagrada Goran Bujić za životno djelo[7]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Slavko Govorčin. Festival dalmatinskih klapa Omiš. Pristupljeno 9. kolovoza 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 057info: Slavko Govorčin preminuo iznad Kalelarge – zvonilo u Malom Ižu . 057info. 6. siječnja 2024. Prisutpljeno 13. rujna 2025.
- ↑ 3,0 3,1 B.S.: U spomen na Slavka Govorčina: Dojdite! Zajedno ćemo užgati "Uljenicu"i osvitliti Slavkov literarni taštament. Zadarski. 7. listopada 2024. Pristupljeno 13. rujna 2025.
- ↑ Aleksej Gotthardi-Pavlovsky: Popis arhiviranih emisija etnografsko/folklornog sadržaja snimljenih u Dalmaciji u razdoblju od 1969. do 2002. godine u produkciji (bivše) HTV-ove redakcije narodne glazbe i običaja. Etnološka tribina 25, Vol. 32, 2002., str. 26 pdf-a.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Abdulah Seferović: Abdulah Seferović: Nema dvojbe, bez opusa Slavka Govorčina ne može se govoriti o obnovi građanskog identiteta Zadra . Zadarski. 8. siječnja 2024. Pristupljeno 13. rujna 2025.
- ↑ Katarina Marić: . Vijenac br. 252 - 30. listopada 2003. Pristupljeno 13. rujna 2025.
- ↑ Suradnik: KNJIŽEVNA NAGRADA GORAN BUJIĆ – KNJIŽEVNICI – NOVINARI 2017 , piše Nikola Šimić Tonin . FILM-mag.net. Pristupljeno 13. rujna 2025.