Andrija Ilić
Andrija Ilić (Vis, 6. travnja 1917. — Bury, Manchester, Engleska, 2002.), hrvatski domovinski i iseljenički književnik, prevoditelj i jezikoslovac[1]
Životopis
Rodio se je u mjestu Visu. U rodnom je mjestu završio pučku i građansku školu. U Splitu je maturirao na klasičnoj gimnaziji[1] u sjemeništu u Splitu. Jednu je godinu studirao teologiju,[2] a zatim u Zagrebu na Hrvatskom Sveučilištu na kojem je diplomirao 1942. iz romanskog jezikoslovlja, latinskog jezika i hrvatske književnosti. [1] Studije je nastavio na Sveučilištu u Beču gdje je 1944. doktorirao filozofiju.[2] Neko je vrijeme bio asistentom na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu i lektor hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Beču. [1] Konac rata i sovjetsku okupaciju dočekao je u Češkoj. Uspomene na ta zbivanja objavio je 1996. u Hrvatskoj zori. Bleiburški pokolj nije osobno doživio, ali mu je temom više njegovih pjesama, među kojima se ističe Slovenski psalam. [2] Poslije drugoga svjetskog rata ostao je u Austriji. 1947. je godine pošao u Englesku. Nešto poslije nastanio se je u Španjolskoj,[1] u Madridu.
Prije drugoga svjetskog rata objavio je pjesme, jezične studije i prijevode u Omladini ,Plavoj reviji, Katoličkom tjedniku iz Sarajeva. Tijekom rata surađivao je u gotovo svim hrvatskim glasilima. Osobito je surađivao u Hrvatskoj reviji i Hrvatskoj smotri. Nakon ostanka u emigraciji, također je surađivao u skoro svim hrvatskim publikacijama. U Engleskoj je priredio i uredio dva broja revije Croatia.[1]
Nadahnuće za njegove pjesme bili su vjera, domovina, mati i more. Kvintesencija njegove vjere i prognaničke sudbine je njegova pjesama Molitva hrvatskih izbjeglica.[2]
Djela
- Lutanja (pjesme), Zagreb 1942.
- Draga zemlja (pjesme), Madrid 1952.
- O tugama i ljepotama Hrvatske (soneti), Buenos Aires 1952.
- Naša Hrvatska. Zemljopis, Narodopis, Gospodarstvo (urednik), Madrid 1968.
- memorandum La cara oculta del titoismo (Skriveno lice titoizma), suauktor Stjepan Hefer, 1972.
- brošura Croatia, za Euharistijski kongres u Barceloni (suauktor),
Urednik:[2]
- zbornik Naša domovina, Madrid, 1968.
- revija Croatia, Engleska (priredio i uredio dva broja)
Prijevodi: [2]
- Život sv. Aleksija (prijevod starofrancuskoga hagiografskog spijeva), Zagreb 1942.
- Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda (djelo fra Dominika Mandića, surađivao u prijevodu na engleski)
- Kalvarija hrvatskog borca (»Calvary of a Croatian Freedom Fighter«, djelo Martina Grabarevića, prijevod na engleski)
Supotpisnik je Apel hrvatskih književnika i pisaca u emigraciji izi 1967. godine.[2]
Nagrade i priznanja
- Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, [1] a našao se je u još nekoliko antologija.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 10. ožujka 2019.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Vladimir Lončarević: OTKRIVAO JE LICE TITOIZMA Kršćanski pjesnički impulsi Andrije Ilića. Glas Koncila. 21. veljače 2018. Pristupljeno 27. srpnja 2024.