Ante Pandaković
| Ante Pandaković | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 1890. | |
| Smrt | 1968. | |
| Trenerska karijera | ||
| 1926.-1930. | .svg){kind=small} Jugoslavija
| |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Dr Ante Pandaković (Zagreb, 1891. – 1968.)[1] je bio hrvatski nogometni trener, športaš, športski djelatnik i športski dužnosnik (u Hrvatskom športskom savezu od početaka, predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije od 1928. do 1930.). Pored nogometa i skijanja, bavio se bavio alpinizmom, kajakaštvom, planinarstvom, tenisom.
Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1909. godine.[2]
Po struci bio je diplomirani pravnik.
Bio je brat Mirka Pandakovića. Njih su dvoje bili jednima od najaktivnijih športaša (jedan od utemeljitelja hrvatskog skijanja) i športskih djelatnika. Obojica su obnašali brojne dužnosti u hrvatskom i ondašnjem jugoslavenskom športu.
Braća su sudjelovala u prvim organiziranim aktivnostima u skijaškom športu, a Ante je bio referent skijaške sekcije Hrvatskog športskog saveza.
S bratom Mirkom sudjelovao je 1907. u osnivanju Zagrebačkog športskog kluba Viktorija. Poslije su godinama bili najagilniji članovi i istaknuti predsjednici tog kluba.
Ante Pandaković je 1913. uz Rikarda Wickerta i Ivu Lipovšćaka u Mrkoplju organizirao prvi organizirani skijaški tečaj u Hrvatskoj. Iduće je godine održan drugi tečaj i tom prigodom prvo prvenstvo Hrvatske i Slavonije u skijaškom trčanju. Izvori se ne slažu tko je pobijedio: jedni navode Antu Pandakovića, drugi njegova brata Mirka.
Uoči Prvog svjetskog rata Ante se s bratom Mirkom aktivirao i u planinarstvu kao pioniri hrvatskog športa: s još desetak planinara izveli su prvi zimski planinarski uspon na skijama u Hrvatskoj na vrh Bjelolasice.
Poslije rata najaktivniji je bio u nogometu. Manje je poznato da je radio kao kvalificirani skijaški učitelj, da je organizirao teniski i kajakaški šport, te da je bio odbornik i jedan od suosnivača Jugoslavenskog olimpijskog odbora u kojemu je obavljao i dužnost tajnika.
Kao izbornik vodio je jugoslavensku reprezentaciju od 30. svibnja 1926.[3] do 26. siječnja 1930. godine.[4]. Na svjetskom je nogometnom prvenstvu 1930. godine nije vodio zbog srpskog centralističkog udara na nogomet. Sjedište Jugoslavenskog nogometnog saveza je te godine premješteno iz Zagreba u Beograd, 5. travnja su iz Zagreba javili JNS-u da hrvatski igrači neće igrati na najavljenoj utakmici 13. travnja protiv Bugarske[5] pa je na toj utakmici reprezentaciju vodio Boško Simonović.[4]
Kad se snimao srpski film Montevideo, Bog te video, Antu Pandakovića je na filmskom platnu utjelovio hrvatski trener Miroslav Blažević.[5][6]
Izvori
- Ivica Buljan: Športski pečat Hitreca i Pandakovića, u u Povijest hrvatskog športa, g. 43, br. 159, prosinac 2011., str. 8-11
- ↑ Imehrvatsko.net
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 925., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1920-1929
- ↑ 4,0 4,1 RSSSF Yugoslavia National Team List of Results 1930-1939
- ↑ 5,0 5,1 (srpski)Blic Vladimir Stanković: Hrvati odbili igrati, feljton Montevideo, Bog te video (6), 14. travnja 2010.
- ↑ MojTV Katarina Hrgović: Video: Ćiro Blažević iz nogometnih u glumačke vode. Objavljeno na internetu 14. prosinca 2009.