Brž, prilog u hrvatskom jeziku. Praslavenskog je podrijetla i značenja je valjda, vjerojatno, možda.[1]
Tijekom stoljeća u tom značenju javlja se u nekoliko inačica kao brž, brže i barž. U živoj uporabi u starom hrvatskom jeziku. Također živ u današnjim hrvatskim organskim govorima, kako u domovinskim krajevima, tako i u starim iseljeničkim zajednicama. Na Grobinšćini ga čakavci rabe u značenju možda. Na Hvaru (Vrboska, Stari Grad) je u obliku barž (izgovor sličan riječi baš) i značenja je vjerojatno, možda. U Novom Selu u Slovačkoj također ju rabe.[1]
U starijih hrvatskih pisaca je u uporabi, poput Marka Marulića koji se njime u inačici barž poslužio u Juditi. Marin Držić ga rabi u Dundu Maroju a ovo vam ja brže i dotrudnih (današnji hrvatski "a ovo vam ja vjerojatno i dosadih"), Nikola Nalješković u Komediji prvoj i ostali.[1] Izgovor brže je naglasno sličan konstrukciji baš je.
Najstariji hrvatski leksikografi uvrstili su prilog brž u svoje rječnike hrvatskog jezika, pa je Faust Vrančić već 1595. uvrstio brž, 1604. godine zapisao ju je Bartol Kašić u svojoj gramatici, a od leksikografa iz 18. stoljeća, tu je Ardelio Della Bella[1] (barže).[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Sanja Vulić: Jezična previranja u dubrovačkoj renesansnoj književnosti Colloquia Maruliana ..., g. 25. br. 25, 2016. str. 251. — 252.
- ↑ Ardelio Della Bella: Dizionario italiano-latino-illirico a cui si premettono alcune brevi instruzioni grammaticali... Svesci 1-2, Dubrovnik, 1785. Google Knjige. Str. xlviii.