Andrija Vučemil

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 484276 od 15. travanj 2022. u 03:09 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (infookvir književnik)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Andrija Vučemil
Puno ime Andrija Vučemil
Rođenje 26. kolovoza 1939.
Oplećani, Tomislavgrad
Smrt 4. siječnja 2020., Rijeka
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste poezija
Portal o životopisima

Andrija Vučemil (Oplećani kraj Tomislavgrada, 26. kolovoza 1939. - Rijeka, 4. siječnja 2020.) bio je hrvatski književnik iz BiH.

Školovao se u obližnjem Tomislavgradu, Bolu na Braču, Imotskom, Zagrebu, Ljubljani i Rijeci. Kao pripadnik Hrvatske revolucionarne mladeži, organizacije koja je nastala na gimnaziji u Imotskom, sa skupinom prijatelja 1959. osuđen na višegodišnju robiju koju je izdržao na Golom otoku.

Književnošću se bavi od 1960-ih. Prvu zbirku je objavio 1969..

Do 1990. nije bio nazočnim u u javnom književnom životu.

Godine 1996. glavni urednik časopisa Politički zatvorenik.

Dopredsjednik je HDPZ-a i prvi predsjednik njegove podružnice iz Rijeke.

Pokrenuo je časopis za književnost Književnu Rijeku.

Od 7. listopada 2005. članom je uredništva Osvita, časopisa za za književnost, kulturu i društvovne teme Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.[1]

Neke pjesme mu je na njemački preveo Jozo Mršić.

Preminuo je iznenada 4. siječnja 2020. godine.[2]

Djela

(izbor)

  • Na smrt naslonjen, 1969.
  • Duvanjska rapsodija i nekoliko susreta na duvanjskom polju, 1990.
  • Kad kažem riječ govorim o ljubavi, 1992.
  • Riči s ruba vrimena, 1999.
  • Što su mi rekli, 2000.
  • Glas (na)glas za glas, 2001.
  • Knjiga puna nade : u ovim riječima ćeš se prepoznati , 2002.
  • Knjiga pune nade, 2002.
  • Tri poeme : himne mojoj zemlji, 2003.
  • Kvarnerski krug, 2003.
  • Za jedan sunčev trenutak : sabrane pjesme, 2004.
  • Fuga vukovariana, 2006.
  • Iza Učke, 2006.
  • Bio jednom jedan otok … Goli otok, 2007.
  • Fuga Vukovariana, 2011. (zajedno s Nevenom Žunićem)[3]

Neka djela su mu doživila i prijevode na druge jezike.

Pored književnih, objavio je i knjige razgovora sa različitim značajnicima, kulturnim djelatnicima i umjetnicima «Što su mi rekli?».

Nagrade

Izvori

  1. DHK HB Osvit
  2. https://www.tportal.hr/kultura/clanak/iznenada-preminuo-hrvatski-knjizevnik-andrija-vucemil-20200104
  3. Lidija Eterović: Poetsko likovna zbirka. Zahvalnost mrtvima i živima. Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 23
  4. Društvo hrvatskih književnika Preminuo Andrija Vučemil 7. siječnja 2020. (pristupljeno 25. siječnja 2020.)