Le Zbor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 341137 od 20. studenoga 2021. u 06:48 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
Skoči na:orijentacija, traži
Le Zbor
Osnivanjelistopad 2005.
MjestoZagreb
Žanr/ovipop rock
Djelatno razdoblje2005. – danas
Internetska stranicawww.lezbor.com

Datoteka:LeZbor Zagreb 20200308 ArgentinianDemoSongCroatianCover zaMarš iPhoneMOVto.webm

Le Zbor prvi je mješoviti ženski, amaterski i lezbijskofeministički zbor u Hrvatskoj. Broji petnaestak članica/pjevačica te nastupa a capella i uz pratnju benda. Repertoar Le Zbora sastoji se isključivo od obrada domaćih i stranih pop-rock uspješnica (Kraftwerka, Depeche Modea, Leta 3, Lollobrigide...) te revolucionarnih i narodnih pjesama u novim aranžmanima.

Povijest

Le Zbor osnovan je u Zagrebu u listopadu 2005. godine. Od početka svojega djelovanja zbor nastoji biti promotor LGBT aktivizma među mlađom urbanom populacijom u Hrvatskoj i na Balkanu.

Pod ravnanjem prve dirigentice Lidije Dokuzović (2005. – 2012.) do sada je održao više od stotinu nastupa diljem Hrvatske i inozemstva. Posebno zapaženi bili su međunarodni nastupi u Londonu 2009. na Various Voices festivalu, u Kölnu 2010. na Gay Gamesu te 2011. u Beču na Duginu balu. Le Zborom je od 2012.- 2014. ravnala Gloria Lindeman. Zbor od 2016. ravna Julijana Lešić.

Osim samostalnih koncerata Le Zbor je sudjelovao u raznim umjetničkim projektima (filmovima, kazališnim predstavama, likovnim izložbama, modnim revijama, a pojavio se i u stripu) te je surađivao s poznatim domaćim umjetnicama i kolektivima (Vlastom Delimar, Sanjom Iveković, Ivanom Popović, Dubravkom Crnojević-Carić,).[1].

O Le Zboru je 2009. snimljen i kratak dokumentarni film Bože čuvaj Le Zbor koji je prikazan na nekoliko festivala u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji.

Le Zbor je u svibnju 2012. izdao album Hrvatske budnice kojim je simbolički zaokružio šestogodišnji rad.[2]

Suradnje

Le Zbor od svog osnutka sudjeluje u LGBT događanjima i srodnim akcijama. Sudjelovao je u povorkama ponosa (ljubljanskoj, zagrebačkoj, splitskoj), a nastupao je povodom Dana borbe protiv homofobije, Dana žena, Dana ljudskih prava, Dana antifašističke borbe, u akcijama Ne damo Varšavsku i Pravu na besplatno obrazovanje, na solidarnim i humanitarnim koncertima.

Le Zbor je sudjelovao na nekoliko umjetničkih festivala (Queer Zagrebu, Girl Power Festivalu[3], festivalu pop književnosti Kliker!, FAKI-ju, Umetnosti radi akcije!, Grils are Wierdu, PitchWiseu, Rdečim zorama, Festivalu samoorganizovanih horova, Urban festivalu), smotrama i susretima (pjevačkih zborova, amaterskih zborova, glazbenih amatera), čitanja i predstavljanja poezije (Sanje Sagaste, Aide Bagić, Pesničenja, Goranova proljeća), a pojavljuje se u predstavama (Vagininim monolozima, Putujućem pozorištu Šopaloviću, Gozbi) i filmovima (Gabrielu Vlatke Vorkapić[4] i Razarajućem Afionu Marka Dimića[5]).

Suradnja s umjetnicom Sanjom Iveković ostvarena je u njezinu radu Poppy Fieldsu predstavljenu na 12. Dokumentima u Kasselu.

Le Zbor je poslužio kao inspiracija Heleni Janečić koja je ovjekovječila zbor u stripu. Ostvario je suradnju i s brojnim bendovima i zborovima (Bura Bendom, Afionom, Lollobrigidom, U pol 9 kod Sabe, Kimikom, Letom 3, Qlapom, Čipkicama) a s Vergl Grindom snimljen je i prvi album Hrvatske budnice.

Le Zbor je nastupio na velikim mainstream spektaklima i modnim revijama kao što su Cro-à-Porter 2009., Draft Fashion Week 2010., T-Mobile INmusic festival 2009., nastup na Pozitivnu koncertu i suradnja s Letom 3 2011. i 2012., nastup kao predgrupa Kirilu Đajkovskom 2010., Night in Europe (povodom Dana Europe) s Elementalom, Gustafima i Ruizom 2010.

Bitno je istaknuti stalnu suradnju s regionalnim sestrinskim sastavima te nastupima na Festvalu samoorganiziranih zborova Svi u glas! kojeg je pokrenuo Horkeškart/Horkestar u Beogradu. Nedugo nakon tog je uslijedilo još jedno okupljanje 2013. u Sloveniji pod nazivom Vsi u en glas! u organizaciji ženskog pevskog zbora Kombinat. Također se i Le zbor okušao u domaćinskoj ulozi te je 2018. uz pomoć Domino udruge organizirao Sve u jedan glas u &TD-u. Festivalom su također otvorile dvanaesti po redu Queer Zagreb. U sklopu festivala se proslavio 70.rođendan Vesne Kesić. Zborovi koji su nastupili su: Praksa iz Pule, Xop (Hor) i Domaćigosti iz Zagreba, Horkestar iz Beograda, 29. Novembar iz Beča, Zborke i Kombinat iz Ljubljane i fabulozne Zbeletronke na afteru.

Međunarodni nastupi poput onih na Various Voicesu 2009. u Londonu, Gay Games Cologneu 2010. u Kölnu, Duginu balu u Beču 2011. daju Le Zboru dimenziju promicatelja prava LGBT osoba i izvan Hrvatske.

Kavita Ramdas iz organizacije Global Fund For Women predstavila je Le Zbor na TED-ovoj konferenciji u govoru naslovljenu Radical Women Embracing Tradition inspiriranu susretima s jakim ženama koje se bore za bolji svijet a istovremeno prigrljuju tradiciju.

Dana 17. svibnja 2013. članice Le Zbora su otpjevale nekoliko pjesama iz svog repertoara na Jelačićevom trgu i Cvjetnom trgu u Zagrebu kako bi time obilježile Međunarodni dan borbe protiv homofobije i izrazile svoje negodovanje zbog prikupljanja potpisa za referendum o braku od strane građanske inicijative U ime obitelji. Članice Le Zbora su također prigodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije na Zrinjevcu dale podršku radnicama Domaće tvornice rublja (DTR) u borbi za radnička prava.[6].

Diskografija

Hrvatske budnice prvi su album Le Zbora objavljen pod etiketom Dirty Old Label. Na albumu se nalazi dvanaest pjesama.

  1. Moja mala nema mane (trad.)
  2. Dodolska (trad.)
  3. Po šumama i gorama (trad.)
  4. Katjusha (trad.)
  5. Ay Carmela (trad./riječi: D. Rundek/obr.L.Dokuzović)
  6. Jovano, Jovanke (trad.)
  7. Crveni makovi (trad./riječi: M.P. Miškina/obr. L. Dokuzović)
  8. Riječke pičke (glazba i tekst: D. Martinović, Z. Prodanović/ obr. L. Dokuzović)
  9. Das Model (Glazba i tekst: Karl Bartos, Emil Schult & Ralf Schult / obr. L. Dokuzović)
  10. Moj dečko je gay (glazba i tekst: I. Prester, Z. Pleško, L. Šuljić/ obr: L. Dokuzović)
  11. Personal Jesus (glazba i tekst: M.Gore/ obr. L. Dokuzović)
  12. Internacionala (glazba: P. Degeyter, tekst: E. Pottier)

Tradicijske pjesme obrađene su u lezbijskofeminističkom ključu, revolucionarne borbene pjesme u kontekstu današnjeg kapitalističkoga društva dok je popularnim pjesmama dana nova dimenzija. Omot albuma ilustrirala je Helena Janečić i dizajnirala Kuna Zlatica.

Filmografija

  • Bože čuvaj Le Zbor (2009.) autorica Dalije Pintarić i Lore Šuljić

Bože čuvaj Le Zbor kratak je dokumentarni film autorice Dalije Pintarić i Lore Šuljić o Le Zborovoj glazbi, angažmanu i porukama koje promiču. Autorice su pratile zbor na prvom sudjelovanju jednog LGBT zbora iz ovog dijela Europe na festivalu lezbijskih i gej zborova Various Voicesu u Londonu. U filmu se može vidjeti da li je uistinu sve bolje na zapadu te da li je i iz londonske perspektive Hrvatska "tako lijepa, a tako blizu".

Premijera filma održana je 15. svibnja 2009. u Zagrebu u Net klubu Mami povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, a otada je prikazan dvadesetak puta na festivalma diljem regije: DORF-u - festivalu dokumentarnog rock filma, Liburnia film festivalu, ljubljanskom lezbijskom i gej filmskom festivalu, novosadskom festivalu EXIT-u i beogradskom Mixeru...

Le Zbor pojavljuje se i u dvama dokumentarnim filmovima:

  • Gabrielu (2011.) autorice Vlatke Vorkapić
  • Razarajućem Afionu (2011.) autora Marka Dimića.

Izvori

Vanjske poveznice