| Radovi u tijeku! |
|---|
 Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku! |
Bopomofo, službeno Zhuyin Fuhao (Script error: No such module "Lang-zh".) ili kraće Zhuyin, je jedno od pomoćnih pisama koji se koriste za transkripciju prvenstveno mandarinskog kineskog jezika, a rjeđe i drugih kineskih jezika poput tajvanskog jezika i jezika Hakka.
Za transkripciju mandarinskog koristi se koristi 37 simbola i četiri oznake za tonove. Povrh toga postoji još nekoliko desetaka simbola koji se koriste za transkripciju glasova iz drugih kineskih jezika.[1]
Naziv
Sam naziv Bopomofo dolazi od prva po redu četiri simbola (ㄅㄆㄇㄈ) koja se izgovaraju otprilike kao "B P M F". Slova "o" između su dodana kako bi se olakšao izgvor govornicima drugih jezika.
Zhuyin Fuhao (Script error: No such module "Lang-zh".) u prijevodu znači simboli za bilježenje izgovora. Prethodno ime je sadržavalo riječ zimu (Script error: No such module "Lang-zh".), što bi u prijevodu značilo da je Bopomofo abeceda sa slovima. Riječ u nazivu je promijenjena u simboli jer bi se slovima mogli zamijeniti kineski znakovi, što tada nije bila poželjna politička opcija.[2]
Povijest
Nastanak
U tada novoosnovanoj Republici Kini, Komisija za ujedinjenje izgovora, predvođena jezikoslovcem Wu Zhihui-jem, je 1912. godine počela razvijati pismo za transkripciju nacionalnog jezika (tj. mandarinskog). 1913. je dovršena prva inačica, a Bopomofo je 1918. godine postao službeno pismo za transkripciju.[3]
Kroz godine Bopomofo je mijenjan nekoliko puta. Dodavani su novi simboli, najčešće za manje kineske jezike, ali su neki simboli i izbačeni iz upotrebe.
Sadašnjost
Nakon dolaska komunista na vlast 1949., Bopomofo je 1958. godine u Narodnoj republici Kini zamijenjen Pinyinom, latiničnom pismu za transkripciju.[4] Iako više nije u široj uporabi, u Narodnoj republici Kini se Bopomofo još uvijek može pronaći u rječnicima kineskog jezika.[5]
U Tajvanu se Bopomofo i dan-danas koristi kao glavno pismo za transkripciju. U uporabi je u školama kao pomoć školarcima za učenje kineskog pisma, kao i za tipkanje kineskog jezika na računalima i mobitelima. Tipkovnice koje se prodaju u Tajvanu, uz slova latinične abecede, najčešće imaju i Bopomofo.[6]
U drugim državama se ponegdje koristi za učenje mandarinskog kao stranog jezika, najviše u školama koje je osnovala dijaspora iz Tajvana.[7]
Simboli
ㄅㄆㄇㄈㄉㄊㄋㄌㄍㄎㄏㄐㄑㄒㄓㄔㄕㄖㄗㄘㄙㄧㄨㄩㄚㄛㄜㄝㄞㄟㄠㄡㄢㄣㄤㄥㄦ
Izvori
- ↑ 吳守禮, 吳昭新. "華、台語注音符號溯源" (Chinese). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječanj 2020.. http://olddoc.tmu.edu.tw/chiaushin/marker-0.htm Pristupljeno 9. travanj 2021.
- ↑ DeFrancis, John (1984) (engl.). The Chinese Language: Fact and Fantasy. University of Hawaii Press. str. 242. ISBN 0824810686
- ↑ 林昆慶, 曾建勳 (6. ožujak 2018.). "原本有40個！注音符號他設計的 民國初吳稚暉手稿揭秘" (zh). SETN三立新聞網. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječanj 2021.. https://www.setn.com/News.aspx?NewsID=354668 Pristupljeno 9. travanj 2021.
- ↑ "Pinyin celebrates 50th birthday" (engl.). Xinhua News Agency. 11. veljača 2008.. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljača 2021.. http://www.china.org.cn/english/news/242463.htm Pristupljeno 10. travanj 2021.
- ↑ (Chinese) 现代汉语词典 (7 ed.). 商务印书馆有限公司(The Commercial Press). str. 1797. ISBN 9787100124508
- ↑ "你知道台湾人都是怎么打字的吗？" (Chinese). 海峡卫视. 30. prosinac 2017.. https://www.sohu.com/a/213767692_173348 Pristupljeno 10. travanj 2021.
- ↑ "Chinese Schools" (engl.). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinac 2020.. http://www.hiwhy.com/chinese-schools/ Pristupljeno 10. travanj 2021.