Krajnja ljevica
Krajnja lјevica (ekstremna lјevica, ultra-lјevica) predstavlja pojam kojim se označavaju politički pokreti, političke stranke i političke ideje koji pripadaju lјevici. Krajnja lјevica teži nadilaženju svih formi društvene stratifikacije.[1] Zalaže se za direktnu demokraciju u političkoj i ekonomskoj sferi.
Povijesno najznačajniji oblici krajnjeljevičarskih politika su marksizam-lenjinizam (tj. boljševizam) i anarhizam. Pobornici prve od tih ideologija su zavladali Hrvatskom krajem II. svjetskog rata, te nakon revolucionarnog terora u Hrvatskoj vladali njome sve do raspada komunističke Jugoslavije.
Temeljni svjetonazor
Pristaše krajnje ljevice smatraju da je svijet podijeljen na izrabljene, čiji su naizrazitiji predstavnici pripadnici radničke klase, i izrabljivače, među kojima se ističe kapitalistička klasa.[2]
Svijet je podijeljen na dvije klase: klasu izrabljivača (kapital) i klasu izrabljenih (rad), stoga su za pristaše krajnje ljevice suprotnost slobode sve strukture, organizacije ili pojedinci koji pokušavaju održati ili pogoršati takvo stanje. Zalažući se za besklasno društvo bore se protiv države (za njeno odumiranje ili ukidanje) - strukture čija je jedina svrha osiguravanje i zaštita interesa vladajuće klase, i kapitalističkih odnosa u društvu. Svakako, borbu pristašama ove političke ideje čini i borba protiv svih negativnih proizvoda takvog društva: svake vrste nacionalizma i svake vrste diskriminacije.
Radničku klasu čine svi koji su primorani prodavati kapitalistima svoju radnu snagu kako bi osigurali društveno i fizički funkcionalnu egzistenciju, a kapitalističku klasu svi oni koji tu radnu snagu iskorištavaju. Interesi radničke klase su potpuno suprotni interesima klase kapitalista koja ih izrabljuje, otuđuje njihov rad i živi na njihovoj grbači. Dok god postoji kapitalističko društveno-ekonomsko uređenje, postojat će i ove dvije suštinski suprotstavljene i sukobljene klase.
Krajnja ljevica zahtjeva korijenitu transformaciju društva, iz kapitalizma, u kojem trenutno živimo, u društvo slobode, jednakosti i solidarnosti – u samoupravnu radničku demokraciju.
Proklamirani ciljevi
Krajnja ljevica se zalaže za društvo koje bi bilo bazirano na individualnoj i kolektivnoj slobodi, jednakosti, solidarnosti i međusobnoj pomoći, lišeno svih oblika represije, hijerarhije i vlasti pojedinca nad pojedincem. Pristaše krajnje ljevice smatraju da je za ostvarivanje ovih ideja neophodno raskinuti sa svim oblicima autoritarnog načina organiziranja.
Pristašama ove političke filozofije je jasno da je ispunjenje njihovih konačnih zahtjeva - oslobođenje radničke klase i svih individua koje je čine, i nadilaženje države i kapitalističkog sistema - potpuno suprotno interesima politikanata i gazda, stoga, pored svakodnevnih borbi na radnom mjestu ili kroz pokrete i stranke za poboljšanje uslova rada, svjesni su nužnosti radikalnog raskida sa ovakvim društvom i njegove radikalne promene.
Zbog toga se jedni organiziraju u radničke političke stranke i teže da parlamentarno djeluju anti-sistemski odozgo, dok se drugi isključivo organiziraju izvanparlamentarno, na radnim mjestima, u obrazovnim institucijama, i uopće svim mjestima na kojima su pojedinci poniženi i izrabljivani, na principima nehijerarhijske direktne demokracije i djeluju anti-sistemski odozdo.
U povijesti[3] i danas[4] , dio pripadnika krajnje ljevice je pribjegavao terorističkim i prevratničkim metodama nasilne političke borbe. U zemljama u kojima je kranja ljevica uspijevala doći na vlast, bez iznimke je uspostavljala diktature i totalitarne režime.
Oblici aktivnosti
Krajnja ljevica se zalaže za razne oblike socijalne aktivnosti, za koje smatra da mogu doprinijeti oslobođenju društvenih odnosa od izrabljivanja: među njima su samoupravljanje, federalizam i uzajamna pomoć.
Samoupravljanje znači upravljanje sobom, svojim radnim mjestom i svim ostalim aspektima života. Ono podrazumijeva direktno i ravnopravno sudjelovanje svih članova u aktivnostima zajednice. Krajnja ljevica se zalaže za to da pojedinci, kolektivi, radna mjesta, općine, gradovi i druge zajednice same direktno-demokratski odlučuju o svojoj sudbini, po svojoj slobodnoj volji, bez uplitanja bilo kakvog autoriteta.
Federalizam, pretpostavljajući autonomiju, na ravnopravnim osnovama povezuje društveno-ekonomske grupacije u zajedničku organizaciju. Federalizam je svojom strukturom zapravo federacija federâcija, odnosno konfederacija.
Smatraju da je uzajamna pomoć mnogo bolji način napredovanja pojedinca i cjelokupnog društva u odnosu na međusobno takmičenje koje postoji u kapitalizmu. Uzajamna pomoć prozilazi iz promatranja svijeta kao cjeline usprkos različitostima.
Stoga se krajnja ljevica doživljava anti-autoritarnom, anti-kapitalističkom, anti-militarističkom, anti-klerikalističkom, anti-nacionalističkom, tj. direktno-demokratskom, socijalističkom, slobodarskom, sekularnom, internacionalistička... U povijesnim[5] i danas postojećim iskustvima s dolaskom krajnje ljevice na vlast u komunističkim zemljama, međutim, krajnja ljevica je uvijek uspostavljala - i do danas predvodi u zemljama poput Kube i Sjeverne Koreje - izrazito autoritarne, militarističke i nedemokratske režime. Umjesto klerikalizma, bez iznimke se uspostavlja militantni ateizam, u kojem su vjerske slobode pučanstva značajno ograničene.[6]
Izvori
- ↑ Woshinsky, Oliver H., Explaining Politics: Culture, Institutions, and Political Behavior (Oxon, England, UK; New York, New York, USA: Routledge, 2008) pp. 145-149.
- ↑ "Programski principi Radničke fronte". Radnička fronta. 11. listopada 2015.. https://radnickafronta.hr/o-radnickoj-fronti/programski-principi Pristupljeno 8. svibnja 2019.
- ↑ Leo Nikolić (28. veljače 2014.). "Gdje je i što je to Kevina jama?". Tportal. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/gdje-je-i-sto-je-to-kevina-jama-20140227 Pristupljeno 8. svibnja 2019.
- ↑ Kara Fox (7. srpnja 2017.). "G20 protesters set street fires, loot stores". CNN. https://edition.cnn.com/2017/07/07/europe/g20-hamburg-protests/index.html Pristupljeno 8. svibnja 2019.
- ↑ Stipe Kljajić (25. svibnja 2016.). "Jugoslavenski totalitarizam – potisnuta kolektivna trauma". Matica Hrvatska, Vijenac 580. http://www.matica.hr/vijenac/580/Jugoslavenski%20totalitarizam%20%E2%80%93%20potisnuta%20kolektivna%20trauma/ Pristupljeno 8. svibnja 2019.
- ↑ "SPOTLIGHT: NORTH KOREA" (engl.). THE DAILY WIRE. https://www.dailywire.com/tags/north-korea Pristupljeno 8. svibnja 2019.
Vanjske poveznice
- Alt-Right, Alt-Left, Antifa: A Glossary of Extremist Language, Liam Stack, NY Times, 15. kolovoza 2017. (engleski)
- Die Linke, njemačka krajnjeljevičarska stranka, program, pristupljeno 8. svibnja 2019. (njemački)
- Lutte Ouvrière, francuska krajnjeljevičarska stranka, prezentacija, pristupljeno 8. svibnja 2019. (francuski)
- Freedom Road Socialist Organization, krajnjeljevičarska organizacija u Sjedinjenim Američkim državama, "Unity Statement ", pristupljeno 8. svibnja 2019. (engleski)