Nikola Šubić Zrinjski (opera)

Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca zacijelo je najpopularnije hrvatsko glazbeno-scensko djelo. Oznaku narodnog djela zavrijedilo je povijesnim konotacijama te mu i zbog toga pripada aura umjetničke tvorevine za sva vremena. O strogo glazbenoj vrijednosti toga djela, odnosno o nekim manjkavostima libreta, mnogi su povjesničari glazbe, muzikolozi i kritičari rekli svoje. Zrinjski je, međutim, prošao mnoge kušnje vremena, estetičkih i inih prosudbi, te uspio prebroditi negativne ocjene izrečene glazbenom i pjesničkom tekstu. Danas mu, međutim, više ne treba obrana. Djelo govori samo za sebe. Praizvedba Zrinjskog (libreto po Körnerovoj drami Zriny napisao je Hugo Badalić)^[1] bila je 4. studenoga 1876. godine,^[2] u Zagrebu, u tadašnjem Narodnom zemaljskom kazalištu^[3]. Dirigirao je sam autor.

Završna scena iz opere Nikola Šubić Zrinjski. Izvodi Muški zbor HNK Ivana pl. Zajca

U riječkim dnevnim novinama La bilancia četiri dana kasnije objavljen je kratki prikaz u kojem se Riječani prisjećaju Zajca i smatraju ga svojim:

"Nikola Šubić Zrinjski. Ovo je naziv novoga djela (glazbene trilogije) vrijednog našeg sugrađanina, maestra Zajca, predstavljenog prvi put prošle sedmice u Narodnom kazalištu u Zagrebu, na libreto gospodina Badalića. Uzdržavajući se izvijestiti o vrijednosti nove partiture, jer su nas o tome obavijestili zagrebački listovi, kao i prijemu kod tamošnje publike, utvrđujemo sa zadovoljstvom da je, po Agramer Zeitungu, vrijedni umjetnik doživio brojne ovacije, koje su dostigle vrhunac kad su se poslije treće slike na prosceniju ukazali predstavnici pjevačkog društva Kolo i poklonili kompozitoru veličanstvenu krunu, ukrašenu kićenom vrpcom nacionalnih boja."

Po podatcima Vladana Švacova u eseju Operni libreto u Hrvata te podatcima iz Repertoara hrvatskih kazališta do 1990. godine, Nikola Šubić Zrinjski izveden je 1.317 puta, a do veljače 1992. godine samo je u Zagrebu opera izvedena 609 puta, što govori o njezinu veliku uspjehu kod publike. Dio opere je i pjesma "U boj", nastala na stihove Franje Markovića. Zbog svoje hrabrosti i časne samurajske smrti lik i djelo Nikole Zrinskog Sigetskog našli su svoje poštovatelje i u dalekome Japanu. Spomenutu je pjesmu 26. veljače 2006. godine u dvorani Kokugian u Tokiju izveo japanski muški zbor od 1.000 članova, pod ravnanjem maestra Katsuakija Kozaija.^[4]

Radnja se odvija u Sigetu, u rujnu 1566. godine. Prati Zrinjske i časnike Sigeta za vrijeme turske opsade.

Radnja

Nikola Šubić-Zrinjski zapovjednik je mađarske utvrde Siget. Turaka koji su napadali bilo je oko 100.000, a grad je imao oko 2.500. Iako je turski vođa, Sulejman Veliki umro, njegovu smrt njegovi najbliži podređeni skrivaju kako ne bi došlo do pubune među vojnicima. Opsada se odužuje i Nikola shvaća da im nema spasa. Zato Jelena traži Lovru Juranića da ju ubije. Nikola se svečano oblači, spali svo blago i kreće u časnu smrt zadnjim jurišem, a Eva spali utvrdu.

Lica

Nikola Šubić-Zrinjski, hrvatski ban, zapovjednik Sigeta
Eva, Nikolina supruga
Jelena, njihova kći
Lovro Juranić, Jelenin zaručnik, časnik u Sigetu
Gašpar Alapić, časnik u Sigetu
Vuk Paprutović, časnik u Sigetu
Sulejman Veliki, turski car
Mehmed Sokolović, veliki vezir
Mustafa, bosanski paša
Ali Portuk, zapovjednik topništva
Ibrahim Begler-beg
Levi, liječnik Sulejmanov
hrvatski časnici i vojnici
turski vojnici
bule, odaliske, eunusi, čuvari saraja
zbor vilâ

Poznati brojevi opere

Finale: U boj (napisao 1866. godine Franjo Marković, skladao Ivan Zajc, a kasnije je pjesma uklopljena u njegovu operu; izvodi ju muški zbor).

Zanimljivosti

Glazba za himnu čileanske ratne mornarice preuzeta je iz ove opere.

PREUSMJERI Predložak:Nedostaje izvor

Jedan od osnivača bosanskohercegovačkog kazališta Jurislav Korenić, diplomirao je na postavi ove opere.
Na Kwansei Gakuinu, jednom od najprestižnijih i najstarijih japanskih sveučilišta, upravo je hrvatska pjesma "U boj" iz opere Nikola Šubić Zrinjski himna njihovog muškog pjevačkog zbora.^[5]

Izvori

↑ Sanja Majer-Bobetko, Nikola Šubić Zrinski i Sigetska bitka kao skladateljska inspiracija, Hrvatska revija, br. 4, 2017., pristupljeno 21. lipnja 2020.
↑ Petra Babić, Hrvatske opere nacionalno-povijesne tematike od druge polovice 19. do kraja 20. stoljeća: intencije i recepcija: diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, Odsjek za povijest, Zagreb, 2017., str. 84., 149.
↑ Nikola Šubić-Zrinjski glasbena tragedija u 3 čina (8 slikah) / glasbotvorio Ivan pl. Zajc, dizbi.hazu.hr, pristupljeno 21. lipnja 2020.
↑ „Postoje opere i postoji Zrinski“ – u spomen na operu Nikola Šubić Zrinski, (pristupljeno 5. studenoga 2012. s dopusnicom)
↑ Japanese Choir of Kwansei Gakuin Sings its Anthem in Zagreb and Dubrovnik, jp.mvep.hr, 4. rujna. 2014., pristupljeno 21. lipnja 2020. (engl.)

Vanjske poveznice

Nikola Šubić Zrinjski: glasbena tragedija u 3 čina (8 slika): op. 403 / glasbotvorio Ivan pl. Zajc ; po drami Teodora Körnera napisao Hugo Badalić ; priređeno po sladatelju za glasovir ujedno s pjevanjem i sa hrvatskim i talijanskim tekstom. Zagreb, 1884., digitalnezbirke.kgz.hr

[1] Sanja Majer-Bobetko, Nikola Šubić Zrinski i Sigetska bitka kao skladateljska inspiracija, Hrvatska revija, br. 4, 2017., pristupljeno 21. lipnja 2020.

[2] Petra Babić, Hrvatske opere nacionalno-povijesne tematike od druge polovice 19. do kraja 20. stoljeća: intencije i recepcija: diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studiji, Odsjek za povijest, Zagreb, 2017., str. 84., 149.

[3] Nikola Šubić-Zrinjski glasbena tragedija u 3 čina (8 slikah) / glasbotvorio Ivan pl. Zajc, dizbi.hazu.hr, pristupljeno 21. lipnja 2020.

[4] „Postoje opere i postoji Zrinski“ – u spomen na operu Nikola Šubić Zrinski, (pristupljeno 5. studenoga 2012. s dopusnicom)

[5] Japanese Choir of Kwansei Gakuin Sings its Anthem in Zagreb and Dubrovnik, jp.mvep.hr, 4. rujna. 2014., pristupljeno 21. lipnja 2020. (engl.)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]