Zapadnohuonski jezici

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 177851 od 30. rujna 2021. u 12:32 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Zapadnohuonski jezici (privetni kod: whuo), jedna od tri podskupine huonskih jezik, velika transnovogvinejska porodica. Obuhvaća ukupno 12 jezika[1] na Papui Novoj Gvineji, provincija Madang. Predstavnici su:

  • burum-mindik [bmu], 8.250 (2000 census).
  • kinalakna [kco], 220 (1978 K. McElhanon).
  • komba [kpf], 15.000 (2000 SIL).
  • kumukio [kuo], 550 (1978 K. McElhanon).
  • mesem [mci], 4.000 (1997 census).
  • nabak [naf], 16.000 (1994 SIL).
  • nomu [noh], 810 (1978 K. McElhanon).
  • ono [ons], 5.500 (1993 SIL).
  • selepet [spl], 7.000 (1988 SIL).
  • sialum [slw], 640 (1978 K. McElhanon).
  • timbe [tim], 11.000 (1991 SIL).
  • tobo [tbv], 2.230 (1980 census).

Izvori

  1. ↑ Ethnologue (16th)

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Zapadnohuonski_jezici&oldid=177851"