Hrvatski oslobodilački pokret

Hrvatski oslobodilački pokret
{{{logo opis}}}
Predsjednik	Mirko Brekalo
Osnivač	Ante Pavelić
Osnovana	8. lipnja 1956.
Sjedište	Zagreb
Država djelovanja	Australija; Kanada; SFR Jugoslavija
Glasilo	Nezavisna Država Hrvatska
Podmladak	HOP Mladež
Ideologija	hrvatski nacionalizam; pravaštvo; antikomunizam

Hrvatski oslobodilački pokret je politička organizacija odnosno stranka koju su izjavom od 8. lipnja 1956. utemeljili u Argentini Ante Pavelić, Džaferbeg Kulenović, Vjekoslav Vrančić, Andrija Ilić, Ivica Frković, Josip Marković te od desnog krila HSS-a Stjepan Hefer, Ivo Šarinić, Stipe Matijević i Ivan Kordić. U izjavi o utemeljenju stoji da je HOP nasljednik Hrvatskog ustaškog pokreta, Hrvatskih oružanih snaga, i Hrvatske stranke prava.

Povijest

HOP je imao svoja stranačka glasila, argentinski dvotjednik Hrvatsku (u kojem su objavili osnutak HOP-a; list je prije nosio ime Hrvatski domobran), australsku Spremnost, zapadnonjemačku Hrvatsku slobodu i kanadski dvotjednik NDH, koji je poslije, kao mjesečnik pa povremenik, prenesen u Hrvatsku.

Svrha HOP-a je bila "polučenje potpune slobode hrvatskog naroda i ponovna uspostava NDH na cijelom njegovom povijesnom i etničkom području između Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog mora".^[3] HOP je, uz Hrvatsku seljačku stranku u emigraciji, bio jedna od najvećih hrvatskih emigrantskih organizacija.

Početkom raspadanja SFRJ, ondašnji je predsjednik HOP-a Srećko Pšeničnik prenio sjedište ove stranke-pokreta u Zagreb. Domovinski ogranak HOP-a osnovan je u Zagrebu 9. listopada 1991. Prvi predsjednik domovinskog HOP-a nakon kraćeg interregnuma bio je Slavko Grubišić.

Stranka na izborima u Hrvatskoj 1992. nije polučila ozbiljan rezultat te od tada ni ne sudjeluje na izborima. Godine 1995. dio stranačke mladeži HSP-a prelazi u domovinski HOP. Danas je domovinski HOP podjeljen u dvije frakcije, i posve minoran na hrvatskoj političkoj sceni, dočim jača organizacija još uvijek postoji u emigraciji (Kanada i Australija). Na izborima 2007. domovinski ogranak HOP-a je pristupio koaliciji Jedino Hrvatska, a 2011. HSP-u. Nedavno je utemeljen i ogranak pokreta u Bosni i Hercegovini. Trenutni predsjednik HOP-a BiH je Ivan Alilović.

Hrvatski oslobodilački pokret je član Svjetske lige za slobodu i demokraciju (World League for Freedom and Democracy).

Predsjednici

Ante Pavelić (8. lipnja 1956. – 28. prosinca 1959.)
Stjepan Hefer (28. prosinca 1959. – 31. srpnja 1973.)
Vjekoslav Vrančić
Jakov Barbarić
Antun Bonifačić
Ivan Asančaić
Srećko Pšeničnik
Nedjeljko Kujundžić
Slavko Grubišić
Stjepan Blažanović
Mirko Brekalo
Ljubomir Vlašić

Bilješke i izvori

↑ Hajdarović, Miljenko. Hrvatski oslobodilački pokret. 28. veljače 2007. Preuzeto 18. srpnja 2011.
↑ Hrvatski oslobodilački pokret utemeljio je dr. Ante Pavelić 1956. godine u Buenos Airesu (Argentina), s ciljem rušenja Jugoslavije, borbe protiv komunizma i za uspostavu slobodne nezavisne i suverene države Hrvatske. Od tada neprekidno djeluje po svijetu. U Hrvatskoj djeluje ilegalno do 1991. godine, uz ljudske žrtve, suđenja i progone. (cilj HOP-a se ostvario u vremenu 1990.-1995. - Jugoslavija je "srušena" (raspala se), reformirani komunisti sudjeluju u demokratskim procesima, Hrvatska je slobodna i suverena)
↑ Bože Vukušić: Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2001., str. 16–17.

Vanjske poveznice

[1] Hajdarović, Miljenko. Hrvatski oslobodilački pokret. 28. veljače 2007. Preuzeto 18. srpnja 2011.

[2] Hrvatski oslobodilački pokret utemeljio je dr. Ante Pavelić 1956. godine u Buenos Airesu (Argentina), s ciljem rušenja Jugoslavije, borbe protiv komunizma i za uspostavu slobodne nezavisne i suverene države Hrvatske. Od tada neprekidno djeluje po svijetu. U Hrvatskoj djeluje ilegalno do 1991. godine, uz ljudske žrtve, suđenja i progone. (cilj HOP-a se ostvario u vremenu 1990.-1995. - Jugoslavija je "srušena" (raspala se), reformirani komunisti sudjeluju u demokratskim procesima, Hrvatska je slobodna i suverena)

[3] Bože Vukušić: Tajni rat UDBE protiv hrvatskog iseljeništva, Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Zagreb, 2001., str. 16–17.

[1]

[2]

[3]