Đuro, dukljanski kralj
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir monarh
Đuro[1][2] (na crnogor. ćiril. Ђорђе, Đorđe) iz crnogorske dinastije Vojislavljevića, sin dukljanskoga kralja Bodina, u dva je navrata bio dukljanski kralj, najprije od 1113. do 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine.
Kao Bodinov nasljednik
Uz potporu svoje majke Jakvinte se Đorđe žestoko obračunavao sa probizantskom i srpskih (raškom) strujom u Dukljanskom kraljevstvu, a sve u nakani da povrati slavu velike Bodinove države.
Bijeg u Rašku
Glavni mu je takmac u takovim nakanama bio Grubeša, koji je zbacio Đuru s prijestolja te vladao Dukljom od 1118. do 1125. godine.
Povratak u Duklju
Đorđe se sklonio u Rašku, sklopio savezništvo sa Srbima, napao Grubešu, te ga u jednom takovom boju kod Bara i ubio.
Uhićenje i smrt
No, Bizant iskoristio je unutarnje borbe, pa je, uz pomoć Srba (koji su sada kao njihovi vazali nastupili protiv kralja Đure) poduzet vojni napad na Duklju u kojem je zauzeta prijestolnica Skadar, uhićen Đuru i odveden u Carigrad gdje je i umro.
O tom po kralja Đorđa kobnom sukobu Ljetopis popa Dukljanina donosi relativno opsežan prikaz u glave XLV (citat koji slijedi na crnogorskom):
[3]
Novi dukljanski kralj
Nakon svgravanja Đorđa je Gradihna (Gradinja), brat 1125. ubijenog Grubeše, postavljen kao bizantski vazal, bio je novi dukljanski kralj.
Povelje kralja Đorđa
Sačuvane su u dobrovačkim arhivama dvije povelje iz doba kralja Đorđa:
- Povelja sudije Grda (iz 1114. godine), kojom se ponovo dosuđuje crkva Sv. Martina u Šumetu benediktinskom samostanu na Lokrumu.[4]
- Povelja dukljanskog kralja Đorđa (iz 1115. godine), kojom potvrđuje crkvu Sv. Martina u Šumetu benediktinskom samostanu na Lokrumu.[5]
Pečat kralja Đorđa
Đorđev pečat, znanstvenoj javnosti prezentiran 1938. godine, potječe iz razdoblja dok on još nije bio vladar.
Na aversu pečata je latinski natpis:
- Geor(gius) regis Bodini fili
u prijevodu
- Knez Đorđe, Bodinov sin.
Na reversu je prikazan Sv. Đorđe sa grčkim natpisom:
- 'ό ἅγιος Γεώργι(ο)ς'.
Izvori
- ↑ Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 531
- ↑ Peričić, Eduard. Sclavorum regnum Grgura Barskog: Ljetopis Popa Dukljanina, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991., ISBN 86-397-0066-4
- ↑ Ljetopis popa Dukljanina, Glava XLV, na crnogorskom jeziku)
- ↑ Rotković, Povelja sudije Grda(na) iz vremena kralja Đorđa, Bodinova sina, na crnogorskom
- ↑ Rotković, Dukljanski kralj Đorđe, sin Bodinov, potvrđuje predaju crkve Sv. Martina benediktincima na Lokrumu, na crnogorskom