Petar II. Orseolo
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir monarh
Petar II. Orseolo (Pietro II Orseolo, Venecija, 961. - Venecija, 1009.), mletački dužd. Sin Petra I. i Felicite Malipiero (ili Badoer).[1]
Mletački dužd Petar II. Orseolo 1000. godine preotima od Hrvata Dalmaciju od Krka do Dubrovnika. Prvo su mu se predali sjeverni dalmatinski otoci i Zadar, a pošto je ojačao svoje snage i romanskim postrojbama iz dalmatinskih gradova, predaju se i Trogir i Split, dok silom zauzima neretvansku Korčulu, Lastovo i Biograd. Na taj su način Mleci uspostavili vlast nad primorskim gradovima na istočnoj obali Jadranskog mora, a Petar Orseolo se prozvao dux Dalmatiae.[2]
Legenda
Hrvatskom je narodu i uopće na ovom podneblju poznat po legendi, prema kojoj je sa zarobljenim hrvatskim kraljem Stjepanom Držislavom (969. – 997.) igrao šahovski meč, u kojem je Držislav dobio sve tri partije, te je time zadobio slobodu, a po nekim verzijama i vlast nad dalmatinskim gradovima. Nakon tog meča, hrvatski kralj je u svoj grb stavio šahovsku ploču.
Prema nekim podacima, spominje se da je Petar II. Orseolo taj šahovski meč igrao sa Svetoslavom Suronjom (997. – 1000.) koji je bio najstariji sin Stjepana Držislava.
U osvojenom Trogiru, Petar II. Orseolo je sa Svetoslavom Suronjom dogovorio brak svoje kćeri Hicele i budućeg hrvatskog kralja Stjepana I..[1][3][4] Petar II. je sa suprugom Marijom Kandijan imao djecu Ivana, Otona, Orsa, Vitelea, Enrica i sestru Felicitu i još dvije sestre kojima se ne zna imena.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 (tal.) Giuseppe Gullino, Pietro II Orseolo, in Dizionario biografico degli italiani, vol. 79, Roma, Istituto dell'Enciclopedia Italiana, 2013. (pristupljeno 4. veljače 2014.)
- ↑ F. Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, od najstarijih dana do 1. decembra 1918., prva knjiga, do 20. februara 1790., Zagreb, 1920.
- ↑ F. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb: Naklada školskih knjiga, 1925., str. 475.
- ↑ Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004. ISBN 953-214-197-9 (Dio 1)
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
