Homi K. Bhabha

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 265693 od 28. listopad 2021. u 18:14 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Homi K. Bhabha
Homi K. Bhabha
Zapadna filozofija
Filozofija 20. stoljeća
Filozofija 21. stoljeća
Rođenje 1949.
Škola/tradicija postkolonijalizam, dekonstrukcija
Poznate ideje mimikrija, hibridnost
Utjecaji Edward Said, Frantz Fanon,
Jacques Derrida
Portal o životopisima

Homi K. Bhabha (Mumbai, 1949.), američko-indijski književni teoretičar, utjecajan u području suvremene postkolonijalne teorije. Voditelj Centra za humanističke studije na Harvardu.

Rođen 1949. u Mumbaiju (tada Bombay) u obitelji indijskih Parsa. Diplomirao je na Sveučilištu u Mumbaiju 1970. Nakon toga se školuje na britanskom Oxfordu (koledž Christ Church), gdje magistrira i doktorira 1990.[1] Predavao je britansku i američku književnost na sveučilištima u Sussexu, Pennsylvaniji, Chicagu, i na Princetonu.[2] Na Harvardu je profesor književnosti i voditelj renomiranog Centra za humanističke studije.[3]

Formirao se na tradiciji poststrukturalizma, dekonstrukcije Jacquesa Derrida, lakanovske psihoanalize i Foucaulta. U postkolonijalnoj teoriji se javlja 1980-ih kritičkim čitanjem Prezrenih na svijetu F. O. Fanona i Orijentalizma E. W. Saida. Kolonijalne odnose i kolonijalni diskurs dobrim dijelom analizira na tragu Fanona, koristeći se njegovim učenjem o rasnoj razlici i mimikriji. Uz pomoć pojmova hibridnosti, mimikrije, razlike (difference) i ambivalencije (ambivalence) istražuje načine na koji su se kolonizirani opirali moći kolonizatora. Dobitnik je nagrade indijske vlade Padma Bhushan u području književnosti i obrazovanja (2012).[4]

Djela (nepotpun popis)

  • Beyond Photography (2011.)
  • Our Neighbours, Ourselves (2011.)
  • Elusive Objects (2009.)
  • On Global Memory (2009.)
  • The Black Savant and the Dark Princess (2006.)
  • Framing Fanon (2005.)
  • Still Life (2004.)
  • Adagio (2004.)
  • Mjesto kulture (The Location of Culture, 1994.)
  • DisemiNacija: vrijeme, pripovijest i margine moderne nacije (DissemiNation: Time, Narative and the Margins of the Modern Nation)
  • Nacija i naracija (Nation and Narration, 1990)

Vidi još

Izvori