Anodička oksidacija ili anodizacija proces je u kojem se elektrokemijskim putem podebljava prirodan oksidni sloj na metalnim predmetima. Najčešće se vrši na aluminiju (eloksiranje), titanu, niobiju, tantalu, magneziju te cinku i nehrđajućem čeliku. U slučaju aluminija se dobiveni sloj može i obojiti organskim bojama ili anorganskim pigmentima, no postoje i procesi kod kojih boje nastaju već za vrijeme oksidacije.U slučaju titanija , niobija,tantala i nehrđajućeg čelika radi se o interferencijskim bojama,za razliku od aluminija gdje se oksidni sloj oboji posebnim bojiteljima.
Povijest
Prvi su postupci za anodičku oksidaciju aluminija razvijeni dvadesetih godina prošlog stoljeća ( 1923. Begough - Stuart postupak koji koristi kromnu kiselinu,1923. japanski postupak koji koristi oksalnu kiselinu ,1927. Gower i O Brienov postupak koji koristi sumpornu kiselinu ).
Dodatna literatura
- • Nepoznat parametar:
last1
• Nepoznat parametar:first2
• Nepoznat parametar:first1
• Nepoznat parametar:last2
• Nepoznat parametar:ref
• Nedostaje obavezni parametar:url
• Parametarisbnnije dopušten u klasiweb
• Parametarplacenije dopušten u klasiweb
• Parametarvolumenije dopušten u klasiweb
• Parametareditionnije dopušten u klasiweb - Averjanov,E.E. Spravočnik po anodirovanio,Moskva 1988.
- Kawai,S. Anodizing and Coloring of Aluminum Alloys,Warrington 2002.