3 Juno

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 398277 od 13. prosinca 2021. u 21:00 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-<!--(.*?)--> +))
Skoči na:orijentacija, traži
3 Juno
Juno from Hooker telescope.jpg
Otkriće
Otkrio Karl Ludwig Harding
Datum otkrića 1. rujna, 1804.
Privremena oznaka -
Kategorija glavni pojas
(obitelj Juno)
Orbitalni elementi
Epoha July 14, 2004. (JD 2453200.5)
Velika poluos 399.102 Gm (2.668 AJ)
Perihel 295.949 Gm (1.978 AJ)
Afel 502.255 Gm (3.357 AJ)
Ekscentricitet 0.258
Orbitalni period 1591.609 d (4.36 a)
Inklinacija 12.972°
Longit. uzl. čv. 170.127°
Argument perihela 247.890°
Srednja anomalija 254.993°
Prosječna orbitalna brzina 18.24 km/s
Fizičke osobine
Dimenzije 233.9 km
Masa 2.824×1019 kg
Gustoća 4.2 g/cm³
Gravitacija na površini 0.13 m/s²
Brzina oslobađanja 0.18 km/s
Period rotacije 0.3004 d
Spektralna klasa S
Albedo 0.238
Prosječna površinska temperatura ~163 K

3 Juno je asteroid kojeg je otkrio 1. rujna 1804. Njemački astronom Karl Ludwig Harding, koristeći skromni 2-inčni teleskop. Juno je treći otkriveni asteroid, iza Ceresa i Pallasa.

Porijeklo imena

Juno je dobio ime po božici Juno, rimskoj vrhovnoj božici.

Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su jedno vrijeme upotrebljavali ime Lucka (Luczka po starom kajkavskom pravopisu). [1]

Putanja i dimenzije

Usporedba dimenzija Mjeseca (veliki krug) i prvih 10 asteroida

Juno boravi u glavnom asteroidnom pojasu gdje je, s promjerom od oko 234 km, jedan od najvećih asteroida. Juno je ujedno i glavni asteroid asteroidne obitelji Juno. Juno je asteroid S-tipa, što znači da mu je albedo visok, te da je sastavljen od nikla, s primjesama željeza i manezijevih silikata.

Prema hipotezi koju je 1999. iznio James L. Hilton, Juno je 1839. neznatno izmijenio putanju, vjerojatno uslijed udara ili bliskog susreta s drugim asteroidom.

Istraživanje

Juno 19. veljače 1958. prošao ispred zvijezde SAO 112328, a praćenje ove pojave je ujdno bilo i prvo praćenje okultacije zvijezde nekim asteroidom. U međuvremenu je promatrano još nekoliko junovih okultacija.

Juna je, uz pomoć adaptivne optike 2003. snimio i Hooker Telescope na zvjezdarnici Mount Wilson.

Promjer ovog asteroida nepravilnog oblika je oko 267 km. Infracrvene snimke otkrile su na površini Juna krater promjera oko 100 km, za koji se vjeruje da je nastao kao rezultat relativno nedavnog (u geološkim mjerilima) udara. Spektroskopske snimke površine Junoa sugeriraju da je Juno po sastavu srodan kondritima, vrsti kamenih meteorita građenih od silikata bogatih željezom, kao što su olivin i piroksen.


Bilješke

  1. Danicza Zagrebechka, ili Dnèvnik za prözto leto 1834, Vu Zágrebu, pritizkana vu Ferencza Suppan Szlovarniczi: str. 8.


Vanjske poveznice

… | 2 Pallas | 3 Juno | 4 Vesta | …