Seksualna orijentacija
Seksualna orijentacija trajni je obrazac romantične ili seksualne privlačnosti (ili njihove kombinacije) prema osobama suprotnog spola ili spola, istog spola ili spola, ili prema oba spola ili više njih. Te se atrakcije obično podvode pod heteroseksualnost, homoseksualnost i biseksualnost,[1][2][3] dok se aseksualnost (nedostatak seksualne privlačnosti prema drugima) ponekad identificira kao četvrta kategorija.[4][5]
Od sredine 19. stoljeća koristile su se brojne klasifikacijske sheme kako bi se opisala seksualna orijentacija, pa je ona definirana na različite načine. Neke studije tvrde da je teško jednoznačno definirati taj pojam. Najveći broj definicija uključuje psihološku komponentu (kao što je usmjerenost erotske žudnje neke osobe) i/ili bihevioralnu komponentu (koja se usredotočuje na spol seksualnog partnera (ili više njih) dotične osobe). Pojedinci daju prednost individualnom samodefiniranju odnosno identitetu.
Pojavu promjene seksualne orijentacije naziva se seksualna fluidnost.
Seksualna orijentacija i seksualno ponašanje
Seksualna orijentacija i seksualno ponašanje (i preferencija) nije isto. Seksualna se orijentacija bazira isključivo na rodu i spolu.
- Heteroseksualnost – fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema osobama različitog spola
- Homoseksualnost – fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost uglavnom prema osobama istog spola
- Biseksualnost – fizička, seksualna, emocionalna i duhovna privlačnost prema osobama različitog i istog spola
Transrodne osobe također imaju seksualnu orijentaciju. Ona ipak primarno odgovara njihovom rodu i rodnom identitetu, a ne spolu.
Druge i alternativne podjele orijentacijâ
- Kinseyjeva ljestvica – određuje orijentaciju osoba na skali od 0 do 6, gdje 0 označava izrazito heteroseksualno ponašanje, a 6 izrazito homoseksualno ponašanje. Kinsey ljudsku seksualnost tako svrstava u 7 kategorija, a prema svojim ispitivanjima zaključuje da su rezultati na grafu u konačnici slični Gaussovoj krivulji. Nedostatak ove metode jest što Kinsey ne prepoznaje i ne uključuje seksualni identitet, dakle pravo na samoidentificirajne, već mjeri isključivo seksualnu praksu osobe. Kinsey to seksualno ponašanje dijeli na biseksualnost i monoseksualnost (homoseksualnost i heteroseksualnost) te implicira da je većina ljudi zapravo biseksualna, ali da je (heteroseksualna) monoseksualnost društveno prihvatljivija i time samo prividno brojnija.
- Panseksualnost – neke queer osobe često govore da ih privlače osobe u mnogim rodnim varijetetima, dakle mnogim varijetetima "ženstvenosti" i "muževnosti". Taj termin proširuje biseksualnost i na osobe koje ne spadaju u rodnu i spolnu binarnost koju biseksualnost implicira.
Seksualna orijentacija kao "konstrukcija"
Kako je seksualna orijentacija kompleksna i multidimenzionalna, pojedini istraživači (posebice kroz Queer studije) promatraju seksualnu orijentaciju kompletno kao povijesnu i socijalnu konstrukciju. Godine 1976. povjesničar Michel Foucault ustvrdio je da homoseksualnost kao koncept uopće nije postojao u 18. stoljeću: umjesto toga ljudi su govorili o "sodomiji" kao krimenu koji je često ignoriran no ponekad teško kažnjavan.
Izvori
- ↑ "Sexual Orientation & Homosexuality". American Psychological Association. 2020. https://www.apa.org/topics/lgbt/orientation Pristupljeno 6. veljača 2020.
- ↑ "Sexual Orientation". American Psychiatric Association. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpanj 2011.. http://www.healthyminds.org/More-Info-For/GayLesbianBisexuals.aspx Pristupljeno 1. siječanj 2013.
- ↑ "Definitions Related to Sexual Orientation and Gender Diversity in APA Documents". American Psychological Association. 2015. str. 6. https://www.apa.org/pi/lgbt/resources/sexuality-definitions.pdf Pristupljeno 6. veljača 2020.. "Seksualna orijentacija odnosi se na spol onih kojima je netko seksualno i romantično privlačan. […] [To je] trajna seksualna privlačnost muških partnera, ženskih partnera ili oboje. Seksualna orijentacija može biti heteroseksualna, istospolna (homoseksualna ili lezbijska) ili biseksualna. […] Osobu mogu privući muškarci, žene, oboje, ili ljudi koji su rodni, androgini ili imaju druge rodne identitete. Pojedinci se mogu identificirati kao lezbijke, homoseksualci, heteroseksualci, biseksualci, queerci, panseksualci ili aseksualci. […] Kategorije seksualne orijentacije obično uključuju privlačnost prema pripadnicima vlastitog spola (homoseksualci ili lezbijke), privlačnost prema pripadnicima drugog spola (heteroseksualci) i privlačnost prema pripadnicima oba spola (biseksualci). Iako se ove kategorije i dalje široko koriste, istraživanja sugeriraju da se seksualna orijentacija ne pojavljuje uvijek u takvim definiranim kategorijama, već se javlja na kontinuumu […]. Neki se ljudi identificiraju kao panseksualci ili queeri u smislu njihove seksualne orijentacije, što znači da svoju seksualnu orijentaciju definiraju izvan rodne binarne jedinice samo za "muško" i "žensko"."
- ↑ Marshall Cavendish Corporation, ed. (2009). "Asexuality". Sex and Society. 2. Marshall Cavendish. str. 82–83. ISBN 978-0-7614-7905-5. https://books.google.com/books?id=aVDZchwkIMEC&pg=PA82 Pristupljeno 2. veljača 2013.
- ↑ "Asexuality: What It Is and Why It Matters". The Journal of Sex Research 52 (4): 362–379. travanj 2015. doi:10.1080/00224499.2015.1015713. PMID 25897566
