- PREUSMJERI Predložak:Infookvir naselje u Hrvatskoj
Sedramić je naselje u sastavu Grada Drniša, odnosno Šibensko-kninske županije u Republici Hrvatskoj. Nalazi se u unutrašnjosti Dalmacije, u Zagori, približno 35 km udaljen od Šibenika i oko 65 km od Splita.
Kroz Sedramić prolazi županijska cesta koja povezuje Drniš i Trogir, kao i željeznička pruga Zagreb - Split.
Povijest
Sedramić je stara neolitska naseobina. Naziv dolazi od keltske riječi Sed ra ma. Sedra je tvrda zemlja, a -m je dočetnik. Sedramić je diminutiv od Sedrama. Prvi put se spominje 1298. godine kada pripada župi Žitnić. Također, Sedramić se spominje u pisanim izvorima i 1434. godine kada pripada knezu Ivanišu Nelipiću, a kasnije i njegovom vojvodi Ivancu Novakoviću (do njegove smrti 1450. godine)[1].
Danas selo pripada drniškoj župi s crkvom Presvetog Trojstva izgrađenom krajem 19. stoljeća. Crkva je izgrađena na mjestu kapele koja se spominje još 1757. godine. U njoj se misa služila jednom na godinu i o njoj se brinula Bratovština sv. Jure iz Žitnića.
Godine 1991. selo se je našlo u središtu ratnog vihora, na prvoj crti obrane Hrvatske u kojoj je sudjelovalo preko 100 mještana dragovoljaca Domovinskog rata. Kao žrtve svakodnevnog četničkog granatiranja sela smrtno su stradala tri mještanina civila, a jedna je osoba nestala.
20. rujna 1991. zbila se bitka kod Pakova Sela i Sedramića. Ova su sela bila na drniškom bojištu. U jednoj od od središnjih borbenih akcija, slabo naoružane hrvatske obrambene snage zaustavile su naprjedovanje 9. kninskog korpusa JNA prema Šibeniku i Unešiću. Bitku su iznijeli 4. bojna 113. brigade i 4. bojna 4. gardijske brigade te pripadnici hrvatske policije u Pakovu Selu i Sedramiću. Pobjeda hrvatskih snaga omogućila je braniteljima bolje učvrstiti obrambene položaje na ovom dijelu bojišnice. Zbog toga je neprijateljska JNA, velikosrpski dragovoljci i pobunjenici nisu mogli probiti ovaj dio bojišnice ni približiti se Šibeniku. Ova je pobjeda mnogo pomogla braniteljima grada Šibenika čime je izvojevana pobjeda u bitci za Šibenik rujna 1991. godine.[2]
Stanovništvo
| Pregled broja stanovnika po službenim popisima | |||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. |
| 486 | 496 | 503 | 553 | 620 | 619 | 600 | 709 | 612 | 633 | 615 | 575 | 443 | 391 | 238 | 206 |
Zbog sustavnog zapostavljanje cijele Zagore pa tako i Sedramića od strane SFRJ-u dolazi do velike migracije stanovništva nakon Drugog svjetskog rata. Najveće migracije netom iza Drugog svjetskog rata išle su u smjeru Slavonije, a zatim od 60-ih godina prošlog stoljeća u smjeru splitskog bazena i manjim dijelom Šibenika. Isto tako i u druge europske zemlje, najvećim dijelom u Njemačku, u koju se nažalost i do dana današnjeg malobrojno mlado stanovništvo iseljava. Izgradnja infrastrukture započeta je tek dolaskom hrvatskih demokratskih vlasti, što se je pokazalo prekasno.
Prezimena sela Sedramić
Alduk, Begonja, Brnada, Bunardžija, Čavala, Čavka, Čičmir, Dugeč, Džale, Đeka, Elez, Ercegovac, Milaković, Minga, Mujan, Plazonja, Ponoš, Ramljak, Skejo, Šarić, Šuljak, Triva, Veštić, Zelić
Poznate osobe
- Ante Alduk - mornar austro-ugarske mornarice, jedan od junaka Viške bitke 1866. godine[3]
- Boško Čavka - trofejni hrvatski trener dizača utega
- Ivan Veštić - hrvatski atletičar, športski dužnosnik, olimpijac
- Edi Ponoš - hrvatski atletičar - bacač koplja, olimpijac
Izvori
- ↑ Krešimir Kužić - Povijest dalmatinske Zagore od 7. stoljeća do 1918. godine, Književni krug Split, 1997.
- ↑ Anita Vukušić: Rujanski rat - 20 godina od bitke na Pakovom Selu, Radio Drniš, 20. rujna 2011. Pristupljeno 17. studenoga 2016.
- ↑ Krešimir Kužić - Povijest dalmatinske Zagore od 7. stoljeća do 1918. godine, Književni krug Split, 1997.
|
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |