Lubenice
Predložak:Naselje u Hrvatskoj Lubenice (latinski: Hibernitia od hibernus "zimski, hladan") su naselje na otoku Cresu. Administrativno, naselje pripada gradu Cresu.
Zemljopisni položaj
Nalaze se na visokoj klisuri nad morem, na zapadnoj obali Cresa, na 378 metara nadmorske visine.
Najbliža naselja su Zbičina (2 km sjeveroistočno) i Mali Podol (2 km jugoistočno).
Povijest
Mjesto Lubenice je staro preko četiri tisuće godina, i naseljenost nikad nije bila prekidana; što potvrđuju i pronađeni okolni tumuli iz brončanog i željeznog doba. U antici se Lubenice spominje kao dobro utvrđen i strateški važan grad Hibernitia (tj. „zima” ili „hladno naselje”, najvjerojatnije zbog čestog hladnog vjetra koji je čest u naseljima na vrhu brda) od kojega je vodio odvojak glavne rimske ceste iz Osora u Beli. U to vrijeme to je bio jedan od četiriju najvažnijih mjesta na otoku Cresu s potpuno formiranim urbanim centrom. U podnožju naselja je važna villa rustica s okolnim poljoprivrednim područjem i pripadajućom lukom. Tu su pronađeni brojni arheološki materijali iz antike (sarkofag, egipatski natpisi, amfore, novac, nakit, i sl.). U srednjem vijeku grad je ponovno opasan zidinama i ponovno je postao središte župe. Danas, Lubenice je mali lokalni centar s oko 40 zgrada i 24 stalnih stanovnika[1].
Dana 1. veljače 2005. godine, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je nominiralo naselje Lubenice za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi jer je ovo naselje „na visokoj stijeni spojeno u okolni humanizirani krajolik tako što je izgrađeno od istog materijala, što ga čini gotovo potpunim spojem umjetnih i prirodnih elemenata, dok se prirodne značajke područja ogledaju u samom nazivu grada”[1].
Odlike i znamenitosti
Naselje je nepravilnog izduženog i ovalnog tlocrta s brojnim zbijenim kućama. Dvije uzdužne ulice su poprečno povezane malim natkrivenim lučnim prolazima. Građevine imaju visoku kvalitetu izrade i uglavnom ozračje iz razdoblja baroka, no međutim, u supstrukciji i temeljima kuća, kao i u njihovim proporcijama, vidljiv je srednjovjekovni sloj. Također su na istočnoj strani sačuvane srednjovjekovne gradske zidine s povremenim uključenim strukturama, kao što su sjeverna i južna gradska vrata. Ostali urbani elementi uključuju i gradsku ložu koja se nalazi uz zvonik župne crkve, trg s komunalnom cisternom i već spomenuta gradska vrata, župnu crkvu, groblje i niz srednjovjekovnih crkvica (Kapelica svetog Dominika, obnovljena Kapelica svetog Antuna pustinjaka, Kapela sv. Jakova i sv. Barbare i Kapela sv. Stjepana na groblju).
Ulice su sporadično popločane lomljencom, a brojne privatne kuće su organizirane oko dvorišta do kojih se dolazi kroz kamene portale. Ove monumentalne narodne urbano-ruralne zgrade imaju kamene vodospremnike na drugom katu, do kojih se dolazi kamenim stubama. Pored toga, tu su i monumentalni dimnjaci iznimnih dimenzija i oblika, kao i ostali elementi ruralne arhitekture (krušne peći, rogovi za sušenje voća, tradicionalno oblikovane strehe i drvene pergole)[1].
Kultura
Ljeti se održava kulturna manifestacija "Lubeničke večeri". Poznat je ples po imenu "lubeniška". Nošnja se sastoji od: crne lepršave suknje, košulje, pregače, marame i prsluka.
Stanovništvo
Prema popisu iz 2001. godine, Lubenice imaju 24 stanovnika.
Gospodarstvo
Gospodarstvo se temelji na ovčarstvu i ribarstvu. Pošto prevlada šikara i makija zemlju je nemoguće obrađivati.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Lubenice na stranicama UNESCO-a (eng.) Preuzeto 1. lipnja 2013.
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Lubenice |
Mrežna sjedišta
| |||||||
.gif){kind=link}
Nedovršeni članak Lubenice koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.