Vapnara
Vapnara je tvornica, tvornički pogon, postrojenje, manufaktura, radionica ili mjesto na kojem se proizvodi vapno. Po pravilu ga se proizvodi izgaranjem vapnenca u pećima za vapno. Industrijska podgrana koja proizvodi vapno naziva se vapnarstvo. Vapno se proizvodilo još starom vijeku, ali suvremene vapnare grade se poslije.[1]
Prvi pisani trag o vapnari za višekratnu proizvodnju u Hrvatskoj je o vapnari Calcina dominalis čiji je trag postojanja na zemljovidu Samobora iz 1762. godine. Suvremene industrijske vapnare u Hrvatskoj su primjerice vapnara u Tepljuhu kod Drniša osnovana 1908. ([2] ), Sirač kod Daruvara 1922. (danas djeluju Kamen Sirač i InterCal Croatia osnovan 2005.), vapnara Greiner i Waronig u Generalskom Stolu (djelovala između svjetskih ratova), tvornica Metan u Kutini (od prije II. svjetskoga rata), Zaluci kod Ozlja 1948. ([3]), Ličkom Lešću 1955. (vl. obitelj Čop[4]), Raši 1963. (od 1990. Istarska tvornica vapna), Drnišu 1976. (danas dio GIRK Kaluna),[1] Ličkom Lešću (LTV, Industrogradnjin pogon) 1980.[4], žminjska tvrtka Kapitel. U Zagrebu je 1922. osnovano dioničko društvo Sjedinjene krečane, koje su spadale u najveće proizvođače vapna u Kraljevini Jugoslaviji, a vapnare su imale u u Novom Marofu i Očuri.[1]
Vidi
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 vapno. Hrvatska tehnička enciklopedija LZMK. Pristupljeno 225. studenoga 2025.
- ↑ Povijest. GIRK Kalun. Pristupljeno 25. studenoga 2025.
- ↑ Vapnara u Zaluki . Virtualni muzej karlovačke industrije. Pristupljeno 25. studenoga 2025.
- ↑ 4,0 4,1 M. Kranjčević: Stara vapnara u Lešću. Glas Gacke. 7. veljače 2016. Pristupljeno 25. studenoga 2025.