Ivan Sergejevič Turgenjev Ива́н Серге́евич Турге́нев | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | 9. studenog 1818. Orel, Rusija |
Smrt | 3. rujna 1883. Bougival, Francuska |
Književni period | realizam |
Važnija djela
| |
Portal o životopisima |
Ivan Sergejevič Turgenjev (ruski Ива́н Серге́евич Турге́нев, Orel, 9. studenog 1818. - Bougival, 3. rujna 1883.), ruski književnik. Bio je ruski vlastelin koji je većinu života proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu pozatih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt te je tako stekao popularnost na zapadu i samim time imao utjecaj na neke druge književnike.
Turgenjev je bio impresioniran društvom i načinom života u Zapadnoj Europi pošto je ona u tom vremenu bila industrijski i kulturnije naprednija nego Carska Rusija. Svojim povratkom u svoju domovinu donio je svoje navike i stavove u životu koje je naučio te je postao "zapadnjak", što je bila sušta suprotnost tadašnjem "slavenizmu".Turgenjev je vjerovao je da Rusija može postati boljom zemljom imitirajući Zapad i ukidajući zastarjele institucije kao što je kmetstvo.
Kao ključni pisac realizma
Zajedno sa mlađim kolegama Dostojevskim i Tolstojem je bio od ključnih pisaca koji je u velikoj mjeri doprinio da ruska književnost dobije svjetski status. Njegovo djelo Očevi i djeca smatra se jednim od najvažnijih romana 19. stoljeća. U Hrvatskoj Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar su bili nadahnuti njegovim djelima.
Djela
Poznatija njegova djela su:
- Zbirka novela Lovčevi Zapisi (1852.),
- Romani :
- Rudin (1856.)
- Plemićko Gnijezdo (1859.)
- Očevi i djeca (1862.)
- Zbirke crtica
- Pjesme u prozi (1878.)
- Senilia (1882.).
|