| Gumjera | |
|---|---|
  Gumjera | |
| Regija BiH | istočna Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina/Grad | Konjic |
| Zemljopisne koordinate | 44°56′48″N 17°23′48″E / 44.9468°N 17.3966°E |
Gumjera je bivše naseljeno mjesto. Nalazi se na području Republike Srpske, BiH. Pripada općini Laktašima.
Zemljopis
Smješteno je uz desnu, zapadnu obalu rijeke Vrbasa, nedaleko od puta Kriškovci — Šeškovci. [1] 12 km je sjeveroistočno od Laktaša, 15 od magistralne prometnice puta Klašnice — Prnjavor, te tri km od asfaltnog puta koji prolazi desnom obalom Vrbasa prema Srpcu (Kriškovci-Šeškovci). Površine je 12,945 km. Nalazi se na 168-293 m n. v. U naseljenom dijelu koje je manji dio sela, putevi nisu asfaltirani, dok ostalu putnu mrežu (25 do 30 km) čine (zapušteni) šumski putevi.[2]
Povijest
Prvi spomen je u svezi s doseljavanjem Poljaka u ovaj kraj. Pretpostavlja se Poljaci dali naziv selu po mjestu istog imena otkamo su doselili od 1894. do 1905. godine. Austro-Ugarska im je dodijelila državno zemljište. Bila je to šuma u brdovitim predjelima koje su morali krčiti i pretvarati u oranice, voćnjake ili vinograde. Doseljeni Poljaci bavili su se poljodjelstvom i obrtom (izrada zaprežnih kola, oruđa za obradu zemljišta, kućanskog namještaja, klompa, pristroja za tkanje), zidarskim i tesarskim radovima, te gradnjom drvenih objekata. Iz tog vremena ostala su prezimena: Bjegač, Galuška, Ošljak, Ćubak, Ranka, Voljak, Kostreš i druga. U vrijeme Austro-Ugarske blizu obližnjih Kriškovaca napravljeni su betonski bunari s preljevnim bazenima. Izvorom su pitke vode kojim se nekoliko domaćinstava napaja i danas. U doba dok su živjeli Poljaci, selo je imalo dvije trgovačke radnje, katoličku crkvu, svećenički dom i dva groblja, koja su danas zarasla u gustu šumu, napuštena i neobilježena. Crkva je srušena za vrijeme Drugog svjetskog rata.[2]
U drugom svjetskom ratu poginuli su na strani NOV mjesni Poljaci: Pavle (1926-1944) i Stanko (1924—1944) Aleksilj, Jan Kaljita (1916-1944), Stanko Kijevski (1918-1944), Stanko Kleha (1920-1944), Antun Kožuh (1918- 1944), Stanko Komuš (1922-1944), Ludvig Kušmić (1917-1944), Antun Matijević (1918-1944), Faltin Mječek (1917-1945) i Jan Zolotarski (1920-1943). Kao žrtve fašističkog terora stradali su Ignjac Sabadaš (1921-1944) i Kaja Slobođa (1920-1944).[2] Župnik župe Gumjera vlč. Anto Dujlović ubijen je 11. srpnja 1943. godine. U Poljskoj ga do današnjice njegovi župljani i njihovi potomci časte kao istinskog mučenika.[3]
Do 1946. godine većina stanovnika bili su Poljaci. 1946. su međudržavnim ugovorom preseljeni mjesni Poljaci. Službena jugoslavenska historiografija prikazivala je to kao čin želje lokalnog stanovništva koje se želilo vratiti u domovinu predaka. Zbog pristranosti jugoslavenske historiografije, tvrdnju o izraženoj želji za preseljavanjem valja uzeti sa zadrškom. Vlasti su donijele ukaz kojim su na neka od napuštenih gumjerskih imanja Poljaka naselili obitelji iz Kriškovaca: Basalo, Dobrnjac, Dragojević, Zelenac, Jelisavac, Soldat i Ćejić. [2]
1950-ih jedan veći dio sela koji je bio nenaseljen država je dodijelila na upravu Poljoprivrednom dobru Motajici iz Srpca. PD Motajica zasadila je voćnjake (jabuke, kruške, trešnje, šljive, vinova loza, ribizla). Desetljeće potom upravljanje je prešlo u ruke Zemljoradničke zadruga Kriškovaca, a potom tvrtke Incel iz Banje Luke. Uništene voćnjake pošumili su sadnicama crnogorice. Do 1958. pripadalo je kotaru Srbcu. Svećenički dom koji su podigli Poljaci srušen je 1970. godine. 1972. godine u selo je stigla struja. Većina doseljenih obitelji 1947. i 1948. ih se 1970-ih i 1980-ih vratila u Kriškovce ili preselila u Laktaše i druga mjesta. Spoj na telefonsku mrežu Gumjera je dobila 1993. godine. [2]
Današnji mještani se pokapaju na groblju u Kriškovcima. U selu nema gospodarskih, trgovinskih i ugostiteljskih objekata. Selo je danas nenaseljeno mjesto. Sasvim je zaraslo u šumu. Za selo se danas zna zbog vodospremnika Kriškovci, iz kojeg se dio vode distribuira u vodospremnik Milosavce i postojeći vodospremnik Gumjeru. [2]
Obrazovanje
Nikada u selu nije osnovana škola, pa djeca su pohađala osnovnu školu u Kriškovcima. [2]
Vode
S gorskih padina ka Vrbasu se slijevaju se rječice Gumjera, Velika rijeka, Mala rijeka, Saračevac, Gropska rijeka, Lazića rijeka, te potoci Vretenac, Rakovac, Jošikovača, Boškovac i Duboki potok. [2]
Biljni pokrov
Više od 95% površine sela je pod šumom, i lišćarskom i četinarskom. Bogato je vodotocima. [2]
Stanovništvo
Starinački stanovici su Poljaci. Selo je danas nenaseljeno.[2]
Poznate osobe
Izvori
- ↑ Gumjera. Geografija BiH. Pristupljeno 14. kolovoza 2023.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 (srp.) Vojislav Ananić: Selo moje ljepše od Pariza Gumjera Laktaši . Glas Laktaša. 28. travnja 2018. Pristupljeno 14. kolovoza 2023.
- ↑ BANJA LUKA - ČELINOVAC - PRNJAVOR: KATOLICI IZ POLJSKE U POHODU STAROME KRAJU . KTA BK BiH. 20. kolovoza 2014. Pristupljeno 14. kolovoza 2023.
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Gumjera koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.