Mario Beusan
Mario Beusan (1944. — 5. veljače 2022.), hrvatski arhitekt, sveučilišni profesor, znanstvenik, auktor brojnih muzejskih stalnih postava te nekih od najpoznatijih izložaba.[1][2]
Životopis
Rodio se je u Zagrebu. Studirao je u rodnom gradu na Arhitektonskom fakultetu. Magistrirao je na matičnom fakultetu 1989. na poslijediplomskom studiju Arhitektura u turizmu, tezom Prilog istraživanju dvoraca i kurija Hrvatskog zagorja. Profesionalni put obilježilo mu je simultano njegovanje sklonosti intuitivnom i racionalnom pristupu arhitektonskom stvarateljstvu.[2]
Predavao je u svojstvu profesora na zagrebačkome Arhitektonskom fakultetu. S arhitektonske strane, koja je bila njegova struka, najviše su ga zanimali interijeri. Čim se stvorila mogućnost uvesti izborne predmete, koncipirao je predmet Materijali u interijeru i razradio ga je prema stilskim razdobljima. Nasuprot njegovim očekivanjima, svi su studenti upisali taj predmet te je stekao status redovneg profesora.[1] Pedagoški rad ostvario je u Kabinetu za javne zgrade na matičnom fakultetu.[2]
Velika mu je prekoupacija od 1973. godine[2] bila oblikovanje izložaba i stalnih muzejskih postava. Ostvario je 248 postava izložbâ i 36 muzejskih postava u najuglednijim galerijama i muzejima Zagreba i Hrvatske, ali i u inozemstvu (Austrija, Belgija, Crna Gora, Češka, Finska, Francuska, Irska, Italija, Litva, Kina, Mađarska, Njemačka, Slovačka, Slovenija i Srbija).[2] Rad na postavama obradio je u knjizi Arhitektura izložbe, a za njih je nagrađen Nagradom Likovnog razreda HAZU za ciklus arhitektonskih muzejskih izložbenih postava koje je radio od 2015. do 2019. godine. Auktor je postava vrlo poznatih izložba u Hrvatskoj Dalmatinska zagora, nepoznata zemlja, Sve naše životinje, Ivan Meštrović, likovi i prizori iz Danteova Pakla, Sinagoga i Zagreb, Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj i brojnih inih. [1] Bio je dugogodišnji suradnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Ondje je osmislio likovni postave za prezentaciju stvarateljstva Ive Kerdića 2011., retrospektivu slikarice Marte Ehrlich 2013. te izložbe "Sve naše životinje – Animalističke teme u hrvatskoj modernoj likovnoj umjetnosti", 2017. i "Nikola Mašić - Plemeniti realist", 2018. godine.[3]
Uz to je cijeli život izrađivao ogrlicama u emajlu, jer je smatrao da sadrže kompoziciju koja ga je zanimala i intrigirala. Opus izrade nakita obuhvatio je u monografiji naslovljenoj Emajl.[1] Sudionik svjetskih izložba nakita i umjetnosti u emajlu.[2]
= Nagrade i priznanja
- Nagrada Likovnog razreda HAZU za ciklus arhitektonskih muzejskih izložbenih postava koje je radio od 2015. do 2019. [1]
- 1982.: Nagrada na 6. međunarodnom biennalu emajla u Limogesu[2]
- 1998.: Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića[2]
- 2000.: Medalja Grada Zagreba i priznanje predsjednika RH Stjepana Mesića za stalni postav Hrvatskog školskog muzeja [2]
- 2005.: Velika nagrada za životno djelo ULUPUH-a [2]
- 2007.: Nagrada Bernardo Bernardi, za oblikovanje izložbe Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja realizirane u Galeriji Klovićevi dvori, [2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Preminuo je Mario Beusan (1944. - 2022.). Hrvatska komora arhitekata. Pristupljeno 12. veljače 2022.
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 Dina Vulin Iveković: In memoriam: Mario Beusan . Arhitektonski fakultet u Zagrebu. 6. veljače 2022. Pristupljeno 12. veljače 2022.
- ↑ [https://nmmu.hr/2022/02/07/in-memoriam-mario-beusan-1944-2022/ IN MEMORIAM Mario Beusan 1944. – 2022. ]. Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Pristupljeno 12. veljače 2022.