Krunoslav "Kruno" Zujić (Poljica, 19. kolovoza 1929. - Imotski, 6. siječnja 2009.) bio je hrvatski profesor, povijesničar, književnik, dramski pisac, glumac, glazbenik, karikaturist, novinar, bibliotekar, aforist i partizan.[1]
| Krunoslav Zujić | |
 Krunoslav Zujić | |
| Rođenje | 19. kolovoza 1929. Poljica, Kraljevina Jugoslavija |
|---|---|
| Smrt | 6. siječnja 2009. Imotski, Hrvatska |
| Državljanstvo | Hrvat |
| Poznat po | Književnost |
Životopis
Zujić je rođen u Poljicima 1929. godine u Kraljevini Jugoslaviji. Otac mu je bio Ante Luka (1899.-1934.) a majka Mila (1901.-1993.), imao je dvoje braće od kojih je bio drugi najstariji. Njegova obitelj je bila jako siromašna. Sa 14. godina 1943. godine odlazi u partizane boriti se protiv Nijemaca. Godine 1951. postaje učitelj u Imotskoj školi, a 1953. upoznaje i ženi se za Eleonoru "Bebu" Perušić. Imaju dva sina i jednu kćer. 1980.-Ih godina boluje od raka pluća koji ga je koštao jednog plućnog krila.
Umire u Imotskim 6.siječnja 2008. godine.
Posao
Zujić je pisao mnoge knjige (uglv. o Imotskoj povijesti), pjesme, drame i komedije, kompozicije i svirao je instumente.
Knjige
Izvori
- ↑ "Djelo Krunoslava Zujića u Imotskim novinama". Imotske novine. 22. kolovoza 2009.. https://imotskenovine.hr/kruno-zuji-dobri-duh-imotske-kuture/ Pristupljeno 15. veljače 2021.