Božena Martinčević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 496141 od 30. travnja 2022. u 09:22 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (bnz)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Božena Martinčević rođ. Popović (1939. — Split, 30. lipnja 2020.),[1] hrvatska modna kreatorica, promotorica hrvatskih običaja, njegovateljica dalmatinskog etnografskog blaga, likovna umjetnica, književnica, doajenica splitske mode.[2][3] Jedna od rodonačelnica splitske mode i stila nadahnutog etno tradicijom. Najveća je splitska tekstilna umjetnica svih vremena[4], jedna od najistaknutijih hrvatskih predstavnica umjetničke modne scene, pionirka etno-mode i dizajna u Hrvatskoj uopće.[5]

Životopis

Rodila se je u velikoj obitelji hrvatskih domoljuba. Imala je trinaestero sestara i braće. Djetinjstvo je bilo teško i gladno. Oca su joj uhitili i izmučili oca jer je bio radićevac. Također su joj ni krivu ni dužnu na nekoliko godina zatvorili i mučili majku. Zbog pretrpljenih trauma s pravom može reći da joj je bilo ukradeno djetinjstvo. Posljedice tih trauma u predškolskoj dobi, osjećala je i u zrelim sedamdesetima. [6]

Bila je velika katolkinja. Često se družila s don Mladenom Parlovom, profesorom na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Splitu[4], kojeg je prvi put upoznala kad joj je život nanio težak udarac. Bilo je to kad joj je zatvoren njen modni salon, koji je bio svojevrsni muzej. [6] Osobito je mnogo razgovarala s njim otkad je uređivao njenu autobiografsku knjigu Dica prestrašenih lica.[4] Svoje je zapise odnijela prof. Parlovu. Jednog ga je dana potražila u Nadbiskupijskom sjemeništu, donijevši mu nasumične zapise koji nisu bili sređeni, nego "hrpa papirušina". Don Mladen ih je strpljivo pročitao i složio. Osobno je ilustrirala cijelu knjigu, uključujući i naslovnicu. Prevladavaju motivi iz etno-tradicije, kao nečega što joj je, uz ljubav prema hrvatskoj domovini, obilježilo život. O ilustraciji naslovnice odlučio je don Mladen Parlov. Knjiga je promovirana u galeriji "Vinko Draganja OP" dominikanskog samostana u Splitu 15. rujna 2016. godine. Premda je autobiografska knjiga sadrži spomen dragih ljudim koje je kroz život gubila, no i upoznavala, koji su joj pomogli kad je s djecom ostala sama bez muške podrške i bez žive obitelji. Zbog toga zbirka sjećanja i pjesama o proživjelom sadrži izvjesnu optimističnu notu.

Bila je gorljiva čuvarica etno-baštine.[6] Dugo je godina u Marmontovoj u ulici u Splitu imala modni salon Nostalgija u kojemu je promicala hrvatsku narodnu nošnju i folklornu baštinu. Dosegao je kultni status po promicanoj narodnoj nošnji i folklornoj baštini.[7] Premda su joj modne kreacije nadahnute tradicijom Zagore, dalmatinskog priobalja i Slavonije, svaka je odražavala njen slobodan umjetnički duh.[8] Njen modni salon nije bio mjesto gdje je stjecala bogatstvo: nakon odlaska u mirovinu, živjela je skromno, kao svaka prosječna hrvatska umirovljenica.[6] Modni salon zatvorila je 2007. godine[2], a ugasili su ga oni koji žele ubrati najam. To joj je bio jedan od teških trenutaka u životu.[6]

Kao ugledna modna dizajnerica njene modne revije bile su dijelom programa natjecanja ljepote kao Miss Dalmacije, poput etnokolekcije Od ravne Slavonije do kamenite Dalmacije .[9] Više puta je donirala Etnografski muzej i Muzej grada Splita. 2019. godine gospođa donirala je kreacije nastale od početka 1980-ih godina pa sve do zatvaranja njena modnog salona.[2] Donirane kreacije izložene su u Muzeju grada Splita[8], što nije njena jedina izložba. Izlagala je na izložbama tapiserija i dr.[10][11][12] Objavila je zbirke pjesama, memoare i dr. [2] Iza nje je je veliko mnoštvo revija i humanitarnog rada.[4] Često je bila u prilici zaraditi i veće novce, ali nije htjela zarađivati na svetinjama (nudili su joj dizajnerski vizualizirati lik Gospe s njezinim prepoznatljivim velom) niti na tuđoj nesreći. Ni u najvećoj osobnoj krizi nije htjela naplatiti haljinice za umrlu djecu, darivala je haljinice za novorođene djevojčice iz tvrdokorno patrijarhalnih obitelji koje nisu rado dočekalo "još jedno u mnoštvu ženske djece" i sl.[5]

U Domovinskom ratu bila je u svojim srednjim godinama i zenitu snage na splitskoj modnoj pozornici. Među prvima javila se je u Art-gardu te se stavila na raspolaganje Četvrtoj gardijskoj brigadi, čijom članicom bila i poslije rata, kao dio Umjetničke sekcije veterana Četvrte. U Art-gardi šivala je jastuke[13] za poginule hrvatske vojnike i jastučiće za odličja. Za odličja je izrađivala ukrasne jastučiće s hrvatskim pleterom, a za podglavlja jednostavnije. Jastuci su uvijek bili od pliša. Jednom nije mogla nabaviti materijal za jastuke, te je za to oderala dvije fotelje iz vlastitog stana.[6] U teškim danima Domovinskog rata, njen modni salon u Marmontovoj bila je mala domoljubna oaza ljepote.[6]

U životu je pobolijevala. Pretkraj joj je život bio ugrožen zbog teškog pada, tromba u nozi i tvrdokornih bakterija koje su joj skoro uništile pluća. Bila je i pala u komu, već je svećenik bio dati joj bolesničko pomazanje, ali je iznenađujuće ozdravila, što je pripisivala Duhu Svetom. U svojim sedamdesetima otkrila je slikarski dar te se je bavila slikarstvom, osobito poslije buđenja iz kome.[4] Govorila je da joj netko cijeli život šalje Zlo na nju,[4] ali je isticala da su tu uvijek oko nje bili anđeli koji su joj pružili ruku kad se najmanje nadala.[6]

Članica ULUPUH[14] i tekstilne sekcije Hrvatskog društva likovnih umjetnika.[6]

Umrla je u svome stanu u Splitu[2] 30. lipnja 2020. godine.[1] Pokopana je na na groblju na Lovrincu.[2]

Književna djela

  • Poslije mladosti, HDLU, zbirka pjesama, 1996. [15]
  • Dica prestrašenih lica, autobiografski zapisi, Matica hrvatska, 2016.[16]
  • Zita (stihovi i slike), Crkva u svijetu, 2018. [17]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Osmrtnice 2. srpnja 2020. Slobodna Dalmacija. 2. srpnja 2000. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 D.D.: ODLAZAK DOAJENKE SPLITSKE MODE Preminula Božena Martinčević Dalmacija danas. 2. srpnja 2000. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  3. ↑ N.M.:TUŽNA VIJEST: Preminula je Božena Martinčević neumorna njegovateljica dalmatinskog etnografskog blaga Dalmatinski portal. 2. srpnja 2020. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Lenka Gospodnetić: Slavnu splitsku kreatoricu već su proglasili mrtvom u gradu: Primila sam posljednju pomast i pozdravila se s najbližima, a onda se dogodilo čudo po Duhu Svetom! Slobodna Dalmacija. 23. kolovoza 2017. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  5. ↑ 5,0 5,1 Lenka Gospodnetić: Ove dvije Dalmatinke svoju su struku okrenule u pomoć: U Domovinskom ratu šivali smo jastuke za lijesove, danas šijemo maske za preživljavanje Slobodna Dalmacija. 7. travnja 2020. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 6,7 6,8 Lenka Gospodnetić: Splitska kreatorica Božena Martinčević objavila memoare: Bila sam gladna, oca su mi mučili, majku zatvorili... Slobodna Dalmacija. 15. rujna 2016. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  7. ↑ Mladen Vuković: Treća zbirka stihova Božene Martinčević Hrvatski radio Split. 15. rujna 2018. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  8. ↑ 8,0 8,1 (): Otvorenje izložbe „Nostalgija u novom ruhu“ Turistička zajednica Grada Splita. 31. siječnja 2020. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  9. ↑ Lenka Gospodnetić: Nova Miss Dalmacije studira dizajn, želi ostati u modnoj industriji Slobodna Dalmacija. 21. listopada 2012. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  10. ↑ Tapiserija u Hrvatskoj, ULUPUH, 1988.(NSK)
  11. ↑ Škart je art, MORH, 2008. (NSK)
  12. ↑ Moja zastava, ULUPUH, 2008. (NSK)
  13. ↑ Jastuci u lijesovima.
  14. ↑ Članovi: Božena Martinčević ULUPUH. Pristupljeno 4. srpnja 2020.
  15. ↑ Poslije mladosti. (NSK)
  16. ↑ Dica prestrašenih lica. (NSK)
  17. ↑ Zita. (NSK)
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Božena_Martinčević&oldid=496141"