Toggle menu
309,6 tis.
57
18
527,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Irina Kirilova

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 425048 od 9. ožujak 2022. u 07:01 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (brisanje nepotrebnog teksta)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Osvojene medalje
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Olimpijske igre
zlato Seul 1988. s SSSR
Svjetska prvenstva
zlato 1990. s SSSR
Europska prvenstva
zlato 1989. s SSSR
zlato 1991. s SSSR
srebro 1995. s Hrvatskom
srebro 1997. s Hrvatskom

Irina Kirilova (Tula, 15. svibnja 1965.) je bivša sovjetska, ruska i hrvatska odbojkaška reprezentativka. 2011.godine Kirilova je postala trenerica hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije.[1]

Sa sovjetskom, a potom i s ruskom reprezentacijom osvojila je sve što se moglo osvojiti. Ima zlato sa olimpijskih igara (1988.), svjetskog prvenstva (1990.), europskih prvenstava (1989. i 1991.) i svjetskog kupa (1989.) Sa svojim brojnim klubovima za koje je nastupala u karijeri osvojila je šest naslova prvaka SSSR-a, tri Kupa SSSR-a, jedno prvenstvo Hrvatske, dva naslova prvaka Italije, tri kupa Italije, dva superkupa Italije, pet Kupova prvakinja, dva Kupa CEV-a, dva Kupa kupova i jedan superkup Europe. Ukupno 27 raznih trofeja.

Odbojku je počela trenirati s 9 godina. Iz lokalnog kluba, sredinom 1980-ih, prelazi u Uraločku trenera Nikolaja Karpolja. Tamo je uznapredovala u najbolju tehničarku svijeta. S Uraločkom je od 1986. osvojila mnogobrojne trofeje. Ti rezultati su doprinijeli da je proglase najboljom odbojkašicom svijeta 1990. godine. Iste godine imala je dosta nesuglasica s trenerom Karpoljem, pa prelazi u zagrebačku Mladost. Za Mladost je igrala do 1994., a tijekom svog boravka u Zagrebu dobila je i hrvatsko državljanstvo. Kao članica hrvatske odbojkaške reprezentacije osvaja srebrna odličja na europskim prvenstvima u Nizozemskoj 1995. i Češkoj 1997. S Irinom su u hrvatskoj reprezentaciji i još dvije naturalizirane Hrvatice: Jelena Čebukina i Tatjana Sidorenko. Od 1994. do 2006. s velikim uspjehom igra za talijanske klubove. Htjela se ponovo vratiti u rusku reprezentaciju kako bi nastupala u olimpijskom ciklusu za Peking, ali joj stroga pravila FIVB-e nisu dopuštala, jer je već jednom promijenila državljanstvo. U 44. godini, nakon dvogodišnje stanke, potpisuje za ruski klub Dinamo Moskva.

Izvor

  • Sportske novosti, 5. rujna 2008.


Sadržaj