Protoplast je živi dio stanice biljaka, gljiva i bakterija.[1]
Do njega se dolazi uklanjanjem stanične stijenke mehanički ili enzimski. Plazmatska membrana je njegov omotač. Unutar protoplasta su citoplazma i stanična jezgra.[1]
Do odvajanja stijenke od protoplasta može doći i prirodnim putem. U procesu plazmolize vakuola se smanjuje, a stijenka se odvaja od protoplasta. Razlog je što voda izlazi iz vakuole u okolnu otopinu koja je hipertonična (otopina soli, šećera i sl.). Budući da je u vakuoli voda koncentriranija, izlazi u okolinu i povlači protoplast.[2]
Protoplast kod biljaka pogodan je za gensko mijenjanje koje se sprovodi unošenjem odabranih stranih gena koji se ugrađuju u njegov genom. Kad se tako genski preinači protoplast, u kulturi tkiva može se obnoviti cijela biljka s novim osobinama.[1]
Protoplasti se koriste u istraživanju prolaženja tvari kroz staničnu membranu.[1]
Kod biljaka postoji mogućnost da se stapanjem protoplasta može dobiti križance biljaka znatno brže negoli klasičnim križanjem.[1]
Protoplast je kad je stanična stijenka u potpunosti uklonjena i izvedni su iz gram-pozitivnih. Sferoplast je kad je stanična stijenka djelimice uklonjena i gram-negativne su.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 "protoplast, Hrvatska enciklopedija". Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50768 Pristupljeno 18. lipnja 2015.
- ↑ Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 109