Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Plazma kugla

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 505044 od 1. svibanj 2022. u 17:00 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (file->datoteka)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Plazma kugla

Plazma kugla je neobična svjetiljka koja je bila vrlo popularna 1980-tih. Otkrio ju je Nikola Tesla, nakon svojih pokusa s visokofrekventnim strujama u vakuumskoj staklenoj cijevi, dok je istraživao svojstva visokog napona. Nazvao ju je "tinjalica s inertnim plinom".[1]

Opis

Plazma kugla je obično staklena kugla, iako ima raznih oblika, napunjena mješavinom plinova (obično helij ili neon, a ponekad ksenon ili kripton), pod malim tlakom (ispod 0,01 bar),[2] kroz koju prolazi visokofrekventna izmjenična struja od oko 35 kHz i 2 do 5 kV, stvorena s visokonaponskim transformatorom. Puno manja kugla iznutra služi kao elektroda. Niti plazme se šire od unutrašnje elektrode do vanjskog stakla. Zrake u početku slijede linije električnog polja, ali se kasnije mijenjaju zbog miješanja plina unutra.

Ukoliko stavimo ruku u blizini stakla, mijenjamo visokofrekventno polje, uzrokujući da jedna zraka seli s unutrašnje kuglice do točke dodira na staklu. Električna struja se stvara unutar svakog vodljivog objekta blizu kugle, jer staklo ne spriječava elektromagnetsko polje, koju stvara električna struja koja teče kroz plazmu (iako staklo kao izolator zaustavlja električnu struju). Staklo djeluje kao izolator u električnom kondenzatoru, koji se stvara između ioniziranog plina i ruke.

Moguće opasnosti

Centralna elektroda plazma kugle

Treba biti pažljiv kada stavljamo elektronske uređaje u blizinu plazma kugle, jer visoki napon može stvoriti električni naboj na uređaju, pa čak i na plastično kučiste. Radio frekventno polje može ometati rad pokretne ploče (engl. touchpad) na prijenosnom računalu, digitalni audio uređaj, mobilni telefon i slično. Iako su osrednje plazma kugle uzemljene, one mogu stvoriti male iskre, jer bilo koji vodljivi objekt djeluje kao ploča kondenzatora.[2] S vanjske strane stakla može se stvoriti ozon, nakon par minuta stalnog rada, a znamo da je on štetan za ljude.

Povijesne činjenice

Nikola Tesla je opisao plazma kuglu u svom patentu U.S. Patent 0,514,170 (“Tinjajuće električno svjetlo”). Tesla je napajao plazma kuglu s visokofrekventnim strujama sa Teslinog transformatora i time stvorio sjajne zrake. [2] Danas široko rasprostranjenu modernu inačicu Teslina osnovnog modela, dizajnirao je Bill Parker 1970-ih.

Primjena

Plazma kugla se uglavnog koristi kao novitetna igračka zbog svojih neobičnih svjetlosnih efekata i koristeći trik da se oni mijenjaju dodirom ruke. Ne koristi se kao rasvjeta. Ipak, u zadnje se vrijeme u prodaji može naći plazma kugla sa spojem istim kao i u normalne električne žarulje. [3][4]


Izvori