Božanstvena komedija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 484900 od 15. travanj 2022. u 05:32 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (file u datoteka)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Božanstvena komedija
Comencia la Comedia, 1472
Naziv izvornika 'Commedia, kasnije Divina Commedia'
Autor Dante Alighieri
Država Italija
Jezik talijanski
Vrsta djela ep
Vrijeme (mjesto)
nastanka
Toskana, 1304.1321.

Božanstvena komedija (tal. Commedia, pridjev "božanstvena" ili "divina" kasnije je dodao Giovanni Boccaccio) epski je spjev, koji je napisao Dante Alighieri između 1304. i svoje smrti 1321. To je ujedno i najpoznatije Danteovo djelo, koje se smatra i centralnim epskim spjevom talijanske književnosti, posljednjim velikim književnim djelom srednjeg vijeka i prvim velikim djelom koje nagovješćuje renesansu.

Struktura djela

Božanstvena komedija sastoji se od tri dijela, Pakla (Inferno), Čistilišta (Purgatorio) i Raja (Paradiso), koji redom imaju 34 (uvodno pjevanje i još 33 pjevanja), 33 i 33 pjevanja, a ukupno čine preko 14,000 redaka. Prvi dio komedije, Pakao, najpoznatiji je te se često objavljuje odvojeno pod nazivom "Danteov Pakao". Broj 3 kao simbol iznimno je važan u ovom djelu – dužina djela (po 33 pjevanja), strofa kojom je spjev pisan je tercina, tri zvijeri napadaju Dantea u uvodnom pjevanju, a broj tri također je i simbol Svetog Trojstva. Važnu ulogu ima i broj 100, koji je bio smatran savršenim brojem (uvodno pjevanje i tri dijela po 33 pjevanja). Strofe se također sastoje od tri retka, a rima ide po shemi: aba bcb cdc ded ...

Pjesnik u prvom licu govori o svojem putovanju kroz tri dijela zagrobnog života u vrijeme Uskrsa godine 1300., na "polovici svog životnog puta", odnosno u 35. godini. Kroz Pakao i Čistilište vodi ga rimski pjesnik Vergilije, autor Eneide kojem se Dante divio, a kroz Raj ga vodi Beatrice, Danteova vizija savršene žene. Beatrice je bila stvarna žena iz Firence, koju je Dante sreo u djetinjstvu i kojoj se iz daljine divio. Vergilije nije mogao voditi Dantea kroz Raj zbog toga što je Vergilije nekršten i nalazi se u Limbu (1. krugu Pakla).

Posljednja riječ svih dijelova Božanstvene komedije je "zvijezde" (tal. stelle)

Pakao (Inferno)

Podrobniji članak o temi: Pakao (Dante)
Dante Alighieri okrenut prema čistilištu (djelo Agnola Bronzina 1530.)

Pakao je alegorijska slika zemaljskoga svijeta i njegove pokvarenosti, a Dante je simbol grešnog čovjeka. Kroz Pakao i Čistilište ga vodi Vergilije, koji je njegov uzor i simbol razuma. Pakao ima 9 krugova u obliku lijevka:

  1. Limb
  2. Griješni ljubavnici i preljubnici
  3. Proždrljivci
  4. Škrtci i rasipnici
  5. Srditi
  6. Krivovjerci
  7. Nasilnici
  8. Oni u koje se nema povjerenja
  9. Izdajnici
Lucifer

Što je krug niži i uži, to je grijeh veći.

Čistilište (Purgatorio)

U čistilištu se duše čiste od 7 grijeha. Raspoređene su u 7 različitih krugova. Nakon čišćenja lete prema nebu.
Na vratima raja stoje Anđeli (simboli ispovjednika) te drže moć (simbol pravde).

Raj (Paradiso)

Ilustracija Danteovog Raja, Giovanni di Paolo (između 1442. i o.1450.)

U raju se Dante oprašta od Vergilija te se, očišćen od grijeha, nalazi na cvjetnoj livadi. Tada se pojavljuje Beatrice (simbol milosti i Božje ljubavi). Raj čine 9 nebesa koja se vrte oko Zemlje. U njemu se nalaze dobre i svete duše, učenih ljudi, pravednih vladara… itd. Na kraju Dante moli Djevicu Mariju za čiste osjećaje i za zaštitu od magičnih zemaljskih grijeha. Pjevanje završava stihovima o ljubavi koja sve pokreće.

Djelo je pisano u alegoriji. Vrsta je ep, a strofa tercina. Tema je Danteovo putovanje kroz pakao, čistilište i raj kao srednjovjekovna vizija zagrobnog života. Istaknuta je simbolika i mistika broja tri te čovjekovo dostojanstvo i težnja za slobodom odnosno kritika Crkve i njezinih dostojanstvenika, što pripada renesansnom svjetonazoru. Pisana je firentinskim narječjem, koje je poslužilo kao temelj talijanskom književnom jeziku.

Zanimljivosti

Zanimljivo je da je u dijelu spomenuta Hrvatska, točnije u Raju 31, 103:

Qual è colui che forse di Croazia

viene a veder la Veronica nostra,

che per l'antica fame non sen sazia,

prijevod:

  • Samo je jedan netko, iz Hrvatske pustolov, došao posjetiti Veroniku našu, čija prastara glad ne gasne, u mislima zbori, gledajući: "Moj Gospode, Isuse Kriste, pravi Bože, je li tvoja slika bila tada kao što ju vidim sad?"…[1][2]

Veronica (vera icon - prava ikona, slika Krista) predstavlja sliku Isusa Krista u nas poznatu kao Veronikin rubac.

Dante je dio svojih putovanja proveo u Hrvatskoj (uključujući i Zagreb u kojemu je njegov praunuk otvorio ljekarnu). Na tom je putovanju u njegovom društvu bio i hrvatski biskup Blaženi Augustin Kažotić. On u citatu spominje točnije hrvatske odmetnike, koji se pojave u Italiji, insinuirajući na njegovog vodiča.

Poveznice

Izvori

Vanjske poveznice