Libanonci u Urugvaju

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 341353 od 20. studenoga 2021. u 07:16 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
Skoči na:orijentacija, traži
Libanonci u Urugvaju
Bundesarchiv B 145 Bild-F022466-0001, Bonn, Lübke empfängt Nationalrat aus Uruguay.jpg
Alberto Abdala, odvjetnik i političar, vršitelj dužnosti dopredsjednika Urugvaja.
Ukupno pripadnika
53 - 70.000
Značajna područja naseljavanja
Montevideo, Chuy
Jezik
urugvajski španjolski, libanonski arapski
Vjera
većina kršćani, mali dio muslimani

Libanonci u Urugvaju su osobe u Urugvaju s punim, djelomičnim, ili većinskim libanonskim podrijetlom, ili u Libanonu rođene osobe sa prebivalištem u Urugvaju.

U Urugvaju živi između 53.000 i 70.000[1] Libanonaca odnosno onih koji svoju zemlju rođenja nazivaju Libanonom. Time su jedna od najvećih neeuropskih manjina u Urugvaju, iako ne toliko velike kao spomenute europske manjine.[1]

Povijest

Spomenik urugvajskom junaku i borcu za neovisnost Joséu Artigas i libanonskim doseljenicima u Urugvaju.

Prvi libanonski useljenici došli su u Urugvaj tijekom 1860-ih te se smjestili u glavnom gradu Montevideu, okupljalištu svih manjina.[2] Ti prvi useljenici bili su uglavnom maroniti koji su govorili samo arapski jezik. Najveći val doseljenja Libanonaca bio je početkom 1920-ih zajedno s drugim etničkim skupinama kao što su Sirijci i Arapi. Zbog toga se između 1908. i 1930. stanovništvo Montevidea udvostručilo.[3]

21. siječnja 1924. je uspostavljena Apostolska maronitska misija u Urugvaju.[4] 10. ožujka 1925. monsinjor Shallita je doputovao iz Napulja kako bi vodio misiju.[5]

1941. godine na mjesto misije osnovana je maronitska župa[6], a 1986. otvorena je i blagoslovljena Crkva naše Gospe Libanonske u Montevideu. Bila je građena dvije godine prema nacrtima arhitekta i inženjera koje je izradio Eladio Dieste, urugvajski crkveni graditelj.[4]

Prvi doseljenici često su bili nazivani "Azijatima", te su često bili u nemogućnosti uklopiti se u novoj domovini.[7] Unatoč tome mnogi od njih su se probili kao poduzetnici i uglednici, koji su prihvaćali urugvajsku kulturu i preko nje slavil svoju domovinu. U Urugvaju ima nekolikozalogajnica s libanonskom kuhinjom, a do danas su kao i većina Arapa prihvaćeni, a mnogi su se i dobrovoljno hispanizirali ili prešli na katoličanstvo.[8]

1997. godine, glasnogovornik Libanona u Urugvaju je posjetio Parlament Urugvaja i ustanovio da od 99 zastupnika u Zastupničkom domu, 2 imaju libanonske korijene.[9]

1954. u Urugvaju je živjelo 15.000 libanonskih doseljenika ili njihovih potomaka.[10] U ljeto 2009. taj broj je iznosio oko 53.000 ljudi libanonskih korijena.[11]

Izvori

  1. 1,0 1,1 "Les Libanais d'Uruguay - Libanonci u Uurgvaju (fr.)". http://www.embauruguaybeirut.org/esp/lorientlejour.pdf. "
    „En Uruguay, ils sont actuellement quelque 70 000 habitants d'origine libanaise (troisième communauté après les Espagnols et les Italiens)”
    "
     

  2. "La inmigración libanesa en el Uruguay - Libanonsko useljeništvo u Urugvaju". Colectividad Libanesa en el Uruguay. Inačica arhivirana 16. srpnja 2011.. http://espanol.geocities.com/ommuruguay/Colectividadlibanesa.htm Pristupljeno 4. srpnja 2009.  (fr.)
  3. "The Consolidation of Political Democracy". Kongresna knjižnica SAD-a. Library of Congress Country Studies. 2009.. http://countrystudies.us/uruguay/13.htm Pristupljeno 10. srpnja 2009.  (engl.)
  4. 4,0 4,1 "Maroniti Libanonci u Urugvaju". http://www.multiculturalismoenuruguay.com/Docs/Entrevistas/Libaneses%20-%20Padre%20Manuel.pdf Pristupljeno 15. svibnja 2013.  (šp.)
  5. "¿Quiénes somos? Nuestra señora del líbano ruega por nosotros". Nuestra Señora del Líbano. Inačica arhivirana 18. ožujka 2008.. http://www.geocities.com/maronitasdelavirgenmaria/nosotros.htm Pristupljeno 4. srpnja 2009.  (šp.)
  6. "Naša Gospa Libanonska". Nadbiskupija Montevideo (mrežna mjesta). http://www.arquidiocesis.net/index.php?seccion=parroquias#zona5 Pristupljeno 30. ožujka 2013.  (šp.)
  7. "Lebanon, our privileged partner in this region of the world". Jutarnji časopis ponedjeljkom (Libanon). http://www.embauruguaybeirut.org/esp/mondaymor.pdf Pristupljeno 8. srpnja 2009.  (šp.)
  8. Antonio Seluja (2002.). Los libaneses en el Uruguay. Arca (Montevideo). str. 191.. ISBN 9974-40-804-0 , ISBN 9974-40-804-0 (šp.)
  9. "Novosti iz Beiruta". Lebanon.com. 26. kolovoza 1997.. http://www.lebanon.com/news/local/1997/8/26.htm Pristupljeno 4. srpnja 2009.  (engl.)
  10. "Posjetitelj iz Libanona". Time (časopis). 24. svibnja 1954.. http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,823406,00.html Pristupljeno 4. srpnja 2009.. "... Uruguay, where there are 15,000 Lebanese ..."  (engl.)
  11. "Zemljopisni razmještaj libanonskog iseljeništva (dijaspora)". Odbor SAD-a za slobodni Libanon. http://www.freelebanon.org/index.php?option=com_content&task=view&id=19&Itemid=43 Pristupljeno 4. srpnja 2009.